Možda se, zaista moramo pustiti, kao da smo u rijeci, da nas ljuljuška i polako nosi struja. Zapljuskuje nam lice, kad želi. Potapa nas, pa podiže da udahnemo. Pušta da trajemo i kad ne želimo. Gura pod vodu, kad nam je najljepše.
Čemu silno zamahivanje rukama, upiranje, grčenje i mučenje? Čemu uzdasi, suze, vikanje i šutnja? Uzalud! Nema dna na koje čvrsto možemo stati i ostati. Samo na putovanje osuđen, svako od nas. I na siguran kraj.
Sami sebi odgovorni za sve što činimo i ne činimo! Sami biramo hoćemo li s mirnoćom prigrliti sve što nam je na putu, pa otpustiti od sebe, kad moramo dalje.
Bunt mladalački, prpošan i bučan, naspram zrelosti i mudrosti, kad shvatimo i prihvatimo da život jeste jedna Makova Modra rijeka.
Tek ovim očima vidimo istinske vrijednosti. Šta je to stvarno trajalo i ostajalo s nama???
Sretna, u cik zore budna, čekam još jedan dobar dan! I Vama ga želim!
....ali, vratimo se kuhanju.
Obećala sam napraviti uljevak!
Recepti podrazumijevaju i razne dodatke, ali ovaj je onakav, kakvog sam ga jela u našoj roditeljskoj kući. Najjednostavniji, meni najfiniji.
Umutim 2-3 jaja, pa polako dodajem
kašičicu soli,
2-3 kašike vrhnja,
5-6 kašika svježeg sira,
kašiku ulja,
glatkog brašna s 1 praškom za pecivo,
mlijeka i vode.
Nema klasičnih mjera jer se ovaj slani kolač pravio jednom rukom držeći vanglu, a drugom polako dodajući namirnice. Pratilo se okom. Ja, tako radim i danas.
Smjesa mora biti bez grudica i malo gušća od one za palačinke.
Neka malo odstoji da prašak za pecivo počne djelovati, a za to vrijeme tepsiju pouljim. Stavim je u hladnu rernu i uključim na 200C.
Kad se ugrije, ulijem smjesu i pečem oko 20 minuta. Uljevak mora biti tanak, pa prema količini biram veličinu tepsije.
Pečen prelijem vrhnjem, malo razrijeđenim mlijekom. Prošlo je vrijeme domaćeg masnog vrhnja, kojim se mazalo ovo jelo. Vratim još par minuta u rernu i isključim.
Uz uljevak, crveni luk! Nikakav nož, nikakvo rezanje. Na daščici razbijen rubom dlana i posoljen.
Doručak!!!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!
Bunt mladalački, prpošan i bučan, naspram zrelosti i mudrosti, kad shvatimo i prihvatimo da život jeste jedna Makova Modra rijeka.
Tek ovim očima vidimo istinske vrijednosti. Šta je to stvarno trajalo i ostajalo s nama???
Sretna, u cik zore budna, čekam još jedan dobar dan! I Vama ga želim!
....ali, vratimo se kuhanju.
Obećala sam napraviti uljevak!
Recepti podrazumijevaju i razne dodatke, ali ovaj je onakav, kakvog sam ga jela u našoj roditeljskoj kući. Najjednostavniji, meni najfiniji.
Umutim 2-3 jaja, pa polako dodajem
kašičicu soli,
2-3 kašike vrhnja,
5-6 kašika svježeg sira,
kašiku ulja,
glatkog brašna s 1 praškom za pecivo,
mlijeka i vode.
Nema klasičnih mjera jer se ovaj slani kolač pravio jednom rukom držeći vanglu, a drugom polako dodajući namirnice. Pratilo se okom. Ja, tako radim i danas.
Smjesa mora biti bez grudica i malo gušća od one za palačinke.
Neka malo odstoji da prašak za pecivo počne djelovati, a za to vrijeme tepsiju pouljim. Stavim je u hladnu rernu i uključim na 200C.
Kad se ugrije, ulijem smjesu i pečem oko 20 minuta. Uljevak mora biti tanak, pa prema količini biram veličinu tepsije.
Pečen prelijem vrhnjem, malo razrijeđenim mlijekom. Prošlo je vrijeme domaćeg masnog vrhnja, kojim se mazalo ovo jelo. Vratim još par minuta u rernu i isključim.
Uz uljevak, crveni luk! Nikakav nož, nikakvo rezanje. Na daščici razbijen rubom dlana i posoljen.
Doručak!!!
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar