Padala je kiša neprestana i nad Zagrebom. Činilo se da joj nema kraja. Hladnoća se uvukla u stan, pa je baš ugrijala toplina rerne ..i tijelo i dušu..
A, kad radi rerna, mijesim i kruh. Ispeći će se uz ručak, o jednom trošku.
Bijelo brašno, čitav kilogram, kvasac otopljen u toploj vodi s malo šećera, soli kašika, pa dobro zamiješeno tijesto, toplom vodom. Uzlaziće uz poklopljenu posudu, pa čim dodje do vrha, dobro ću ga premijesiti...i tako 2 puta.
Na nauljenoj tepsiji oblikujem štruce, pa ih slažem jednu uz drugu. Pregrada nek je od papira za pečenje. Svaki je komad tijesta izvagan, da su jednaki.
I ovdje je onaj efekt ,,kukavičjeg gnijezda,, Guraće ona veća manju, pa će ući u njen prostor i stisnuti ju..Zato, nek su potpuno jednake.
Kad još malo nadodju, premažem mlijekom, kistom, pa pospem sezamovim sjemenom i ćurekotom. Kako pročitah koliko je zdrav, ovaj fini crni začin posipam po svim pecivima i kruhovima.
Na 200C 15 min, pa 45 na 180C. Provjereno, sigurno.
Umiven vodom, iz ruke, zamotan u komad čistog bijelog platna, nek odmara, nek diše. Miris se umotati ne može. Zapahnuće i privući da pipkate je li omekšao, da odrežete prvu šnitu.
Za ovaj dan prvi kruh, a ostali, zaledjeni, za sljedeća tri. Ekonomično, nema šta!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar