..Dugačka je priča o pripremi pita..Od potkuhavanja tijesta, opipavanjem ocjenjivanja je li dovoljno elastično, pravljenja nadjeva, odabira koje su pite finije u zvrkove, a koje u okrugloj tepsiji, do pečenja, zalijevanja zaljevom od vode, maslaca i soli ili vrelog mlijeka, pokrivanja da se upari,,,da bude mekana, da bude hrskava, da nije masna, da se jufka odvaja jedna od druge..
Kod Bosanki, osjećaj je to koji ih spaja sa sjećanjima vezanim za roditeljsku kuću, isprobavanjima pita svih mogućih vrsta..savjetima majki, nena, baka. Obično bi isprobavanje pratio znatiželjan pogled, pa bi krenula priča.
Je l ti dobra? E, znaš kako ćeš? Ja ću te naučiti! Ovako!
Savjet po savjet i eto dobrog temelja za pripremu pita. ...I sad imam sliku kako šta treba izgledati..koliko razvući, kad stati, koliko veliku jufku zamijesiti, koliko da bude mekana..
Burek je čudan fenomen, prvi na spisku svih pita. Tanka jufka, ovdje bi trebala biti malo više puta omotana oko finog nadjeva. Ima nešto u prožimanju mirisa mesa kroz tu koprenu.
Pečenje dovede burek do fine korice koja je reš, sa gornje i donje strane, pa zaljev.....po malo, pa tepsiju malo podizati s jedne i druge strane...pratiti kako upija, pa pokriti čistom krpom..ni predugo, ni prekratko..Znali smo kao djeca otkidati komadić po komadić pite, odmotavati sloj po sloj jufke..Sve na svom mjestu, ništa se nije promijenilo pečenjem..E, to savršenstvo postići, vremenom, ..upornim ponavljanjem...nije nemoguće..
Naučiti nekoga, može se ..ako ima volje i želje ...i strpljenja..Vrijedi znati!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar