utorak, 12. studenoga 2019.

MOSKVA ŠNIT TORTA

Moj izbor kolača, a ne torti, kad su slastice u pitanju, dobrano je poljuljan pripremom ove torte.
Prefine namirnice, odlična krema, sočnost, a i zavidna količina. ( Moj stariji sin je došao po tortu, namijenjenu mladjem, za rodjendan. Kad je podigao tacnu, upitno me pogledao. Kakva ogromna, teška torta!) Bila i jest namijenjena za mnogobrojnu rodjendansku ekipu!
....ali, idemo mi u kuhinju.
Priprema počinje pečenjem 250 gr lješnjaka, (što sam ja već imala), pa krupno mljevenje. ( Kupim par kilograma, ispečem, uklonim ljuspice i krupno sameljem. Post sam već objavljivala.)
Voće neka se dobro ocijedi.
To je sadržaj staklenke višanja, ( mogu odledjene), sadržaj veće limenke ananasa, (može i svježi, dapače).
Ananas sam ostavila u krugovima. Može i sjeckani.
Pečem 3 kore.
Svaku miksam posebno. Obavezno iza svakog miksanja operem zdjelu i metlice miksera.
Za jednu je potrebno 5 bjelanjaka i 5 žlica šećera, umutiti u čvrsti snijeg. Dodati 2 žumanjca.,mutiti još malo, pa dodati 6 punih žlica mljevenih oraha, žlicu brašna s 1/3 praška za pecivo.
Peći koru na papiru za pečenje u velikoj tepsiji. Moja je bila veličine 32 x 30 cm.
Temperatura pećnice neka je 200 C, 5 min., a onda 180 C, desetak min. (Ja sam pekla još tih 15min).
Koru sam odmah okretala na drugi papir za pečenje i skidala onaj na kojem  se pekla.
Za fil sam izmiksala 9 žumanjaka s 10 žlica šećera. Dodala sam im 2 žlice brašna, 2 žlice gustina ( škrobnog brašna) i 750 ml mlijeka. Polako sam sve skuhala na pari. ( Nemam lonac s duplim dnom, pa složim 2 šerpe, jednu na drugu. Važno je da ova gornja ne dodiruje vodu koja kuha, iz one ispod.) Na laganoj vatri, kremu kuham 10 min. neprestano miješajući.
Ohladim je, opet povremeno miješajući. Ja, ispod šerpe u kojoj jest, podložim onu istu, sad napunjenu hladnom vodom. Tako ubrzam hladjenje.
Usporedo izmiksam 250 gr maslaca, 300 gr šećera u prahu i 4 vanilin šećera.
Sjedinim s filom, miksajući.
Druga krema je od slatkog vrhnja. Njemu ne treba zasladjivanje. Kako sam na sve strane tražila informacije o ovoj torti, svidio mi se savjet da tučeno slatko vrhnje obogatim i mascarponeom. Zato sam na l slatkog vrhnja, dodala i 250 gr ovog finog sira. Sve sam dobro umiksala.
Kako (za sad), nemam tacnu ove veličine, tortu sam slagala na tepsiju u kojoj je pečena.
Prvu koru malo navlažim sokom od ananasa, namažem žutom kremom (1/3) i složim kolutove ananasa (2/3 količine), taman ih stalo 9. Komadiće još 1 koluta, stavila sam izmedju. ( Kolutiće ananasa, dodatno posušim na papirnoj salveti, izmedju dlanova). Po tome namažem bijelu kremu, ( 1/3). Po njoj pospem lješnjake.
Na sve ide druga kora. Lijepo ju poravnam. Kasnije korekcije nisu moguće. Na koru mažem drugu trećinu žute kreme, slažem višnje, dobro ocijedjene, ( sok bi mogao pokvariti posao), zatim bijelu kremu i lješnjak.
Na treću koru, istim redoslijedom, slažem ostatak ananasa, ( na komadiće izrezan ) i višnje. Završim tortu bijelom kremom i lješnjacima.
Na slici je torta prije završnog uredjivanja, tek da se vidi veličina. Mada po izvornom receptu ne ide, ja sam ju u zadnji tren ukrasila zaledjenim bobičastim voćem. Ne volim zagladjene i ravne oblike...Radije neka su rustikalne i uvijek drukčije. Zato je ova bila u nijansama ljubičaste i crvene, od bobica borovnica, aronije, malina i kupina. Kako je bila ponudjena velikom broju ljudi, ta dekoracija je pun pogodak. Ako je torta planirana da stoji, smrznuto voće bi se rastopilo i nije dobra ideja. Naravno, moguća je dekoracija dio po  dio, kako se poslužuje.
Presjek nemam, ali ću ju svakako uskoro ponoviti i sliku dodati.
Savršenog je okusa i od srca ju preporučujem.
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!





utorak, 22. listopada 2019.

POLPETE S JUNETINOM I POVRĆEM

Odavno mi cilj da dio mesa u ručkovima, preuzme povrće, čak i u ovakvim jelima.
Cilj mi i zadržati glavne značajke, a ovdje je to hrskavost vanjskog omotača, koji će zaljubljenike u polpete, privući tanjuru.
Mala je ručica zgrabila jednu, zagrizla i upitala:
,, Šta si to stavila unutra, teta Selma?,,
A stavila sam svašta!
Najprije 250 gr mljevene junetine. Biram komade od vrata, koje mesar samelje dva puta.
Naribala sam pola glavice luka, na njega mali krompirić, pola manjeg batata, koje čeno češnjaka, malu mrkvicu. Na sve domaće jaje, soli, papra, sitno sjeckanog peršinova lista.
Smjesu dobro izmiješala i ostavila sat u frižideru.
Oblikovala polepete, uvaljala u prezlu i prepekla na malo ulja, samo da dobiju hrskavu koricu.
Tad sam ih složila u posudu za pečenje i pekla još pola sata u pećnici na 180 C.
(Uz ovakva jela uvijek planiram neko dodatno, koje će se skupa peći. Ovaj put je to bio sataraš.)
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!



utorak, 15. listopada 2019.

Dan kad je otišao moj otac

Ne mogu napisati priču o mom ocu.
Vjerojatno bih to učinila s lakoćom, prije par dana, ali sada mi to ne ide od ruke.
Previše je emocija, previše slika i sjećanja, a ispred svake, najjača ova posljednja.
Sjećam se da je otac znao doći u Doboj, ( rado ga se sjećam mladog), uzeti me za ruku i odvesti u radnju da izaberem odjeću koja mi je potrebna.
Mama je uvijek imala plan, potrebno i praktično.
Otac je dopuštao da sama biram.
Sjećam se bijelih lakiranih cipelica, sličnih današnjim balerinkama, samo s jednom razlikom. Imale su mali remenčić oko zgloba. Bijeli lak, bio bi zadnji izbor za moju mamu, ali tata je odmah pristao.
Obožavala sam te cipele i lakirane remenčiće još dugo čuvala nakon što sam ih prerasla.
Moja se sjećanja uvijek vraćaju na naša putovanja. Otac vozi i pjeva. Nas dvoje pjevamo s njim. Majka je smješka!
S vremena na vrijeme, on bi joj se okrenuo i zaljubljeno otpjevao pokoji stih.
Imali su veličanstvenu ljubav.
Mislim da je ta ljubav bila iznad svega što im se u životu dešavalo i da nikad nije došla u pitanje.
Njih dvoje, a onda svi mi!
Tata se nije bunio protiv mojih odluka. Nismo nikad u životu imali niti jedan verbalni sukob.
Na moju važnu informaciju, da se udajem ubrzo po završetku ekonomske škole i da odustajem od fakulteta, samo je rekao da zapamtim gdje se uvijek mogu vratiti, ako to poželim.
Kasnije bi se šalio i pitao ,, Zete, sluša li ova moja šćer?,,
Vihor rata, ubrzao je godine.
Daljine, novi, zakrpani životi, roditeljstvo u promijenjenim uvjetima, teški fizički rad, kao da su učinili da godine brže klize.
Kroz tu deceniju, ne sjećam se sebe.
Odjednom, eto nas gdje jesmo, mladost prošla, otac i majka ostarili.
Smanjila se tijela, usporila.
Dan kad je otišao moj otac, vrisnuo je u mome tijelu, zamantao, zaglušio, isključio sva druga osjetila.
Pripremala sam sebe, suvislim istinama da je bolest prejaka za slabo tijelo i da znam šta slijedi. Svejedno sam njegovu smrt dočekala potpuno nespremna.
Mozak je zavrtio hiljade slika, glasova.
Tabut na rukama sina, zeta i unuka.
Glas hodže u molitvi.
Ako dženaza može biti lijepa, njegova je bila.
Koliko je samo ljudi došlo je ispratiti osamdesetogodišnjaka. Prijatelji, njihova djeca, komšije, bivše radne kolege, naši prijatelji..
Ne znam jesam li još svjesna stvarnosti da on nije s nama.
Čovjek pomisli da je spreman prihvatiti neminovno, a onda shvati. Nikad ne možeš biti spreman!
Jesam li naslijedila nešto od njegove osobnosti? Ne znam!
Moji su osjećaji čisti i jasno izdefinirani. Kad volim, grlim svoje drage ljude!
Kad žalujem, plačem iz dubine duše!
I sve u mutnim slikama, pred starom drvenom džamijom, u Djindić mahali.
Ne znam sve običaje i ne želim ih znati. U njima nisam odgajana. Nije mi važno šta, prema običajima, smijem ili ne smijem.
U par koraka, pod mojom rukom, njegovo pokriveno tijelo. Kao da spava.
Svako na svoj način doživi čovjeka. Urežu se u naš život njegovi tragovi.
Kad si roditelj, drugim očima ih vidiš.
Dan kad je otišao moj otac, nikad više neće biti običan jesenski dan.


nedjelja, 22. rujna 2019.

KOCKE S HELJDINIM BRAŠNOM I ROGAČEM


Ponekad, na kraju dana, poželim kakvu finu slasticu.
Obično je to red dobre Milke.
Jučer, u tajnoj logi, ničeg!
Ali....u ladici pregača, pa Selma začas ispeče predobar kolač. Ma, koja Milka!!
Dakle ovako!
3 srednje jabuke začas ogulila i očistila, direkt u Nutri bullet. Ulila malo vode i usitnila.
U zdjelu od miksera dodavala jedno za drugim.
Najprije 4 jaja, vanilin šećer i dcl šećera.
Čim je smjesa pobijelila, ulila 0.5 dcl ulja i 1 jogurt.
Na to 2 dcl heljdinog i 2 dcl rogačevog brašna s 1 žlicom sode bikarbone.
Na to 3 žlice kakaa i i žlica cimeta.
Pećnica se već ugrijala na 180 C.
Biskvitno tijesto izlila na pek papir, u tepsiji dimenzija 25x35, pa stavila na pečenje.
Alarm zazvonio za 35 minuta i ja svoj kolač izvadila na hladjenje.
Mekan, sočan, umjereno sladak, baš taman za nas 55+ !
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!




ponedjeljak, 16. rujna 2019.

FILETIRANE SRDELE


Današnji ručak, obilježile srdelice!
Nekoliko osnovnih pravila, kad se kupuje plava riba, po kojima zaključujemo da je friška.
Riba na dodir tvrda, oči bistre i ispučene.
Takva je bila današnja srdelica na zagrebačkom Dolcu.
Na plastičnoj dasci, uklonila glave i oprala ljuskice.
Tada sam, sjedeći ( jer filetiranje potraje), počela obradu.
Svaku ribu s trbušne strane, oštrim nožem razrezala skoro do kraja. Podvukla oštricu pod kralješnicu i polako ju odvojila sve do repa. Tu ju odrezala.
Filetiranu srdelu posolila, malo popaprila i uvaljala u oštro brašno. (Ono je najbolje za pohanje.) Iz brašna u jaje, pa u prezlu.
Pečenje traje 40-tak sekundi, sa svake strane.
Pečene srdele odlažem na papirnati ručnik, kako bi se masnoća ocijedila.
Fine, hrskave, obogaćenog okusa...
Nakapane limunovim sokom, uz kuhanu blitvu, odličan obrok
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast!



četvrtak, 1. kolovoza 2019.

GERMITAJG




Dobro veče, zaljubljenici u kulinarstvo!
Kolač koji smo pod ovim nazivom imali u našoj dobojskoj kući, na ovim prostorima se različito zove. 
Mali narodi usvojili puno tudjica.
Kad god ga pravim, jako mi je važno da to bude kolač koji nije suh.
Veoma mi je visoko postavljena ljestvica spram kolača. Bolje neka ih nema, ako nisu ,, pravi,,.
Rekla bih da je ovo obiteljska slastica, jer je recept za veliku mjeru. Ali...kako može stajati, a garantiram da se neće osušiti, možete ga imati nekoliko dana.
Priprema počinje pravljenjem nadjeva. Ja sam koristila lješnjake, ali se, naravno, može mazati filom od oraha, maka, sira...ili jednostavno, pekmezom. Sve varijante su odlične.
U 450 ml zagrijanog mlijeka dodala sam 340 gr šećera i miješala dok se nije istopio. Dodala 40 gr maslaca, 4 vanilin šećera, žličicu cimeta, 5 žlica mljevenog keksa i 450 gr mljevenih lješnjaka.
Kad se sve sjedinilo, fil odložila na stranu.
Tijesto:
Izmiksala sam 2 žumanjka i 40 gr šećera. Tome dodala 250 ml toplog mlijeka u kojem sam otopila 80 gr maslaca.
Izmiješala sam 500 gr glatkog brašna sa 2 žlice suhog kvasca ( ili 1 svježi ) i 1 praškom za pecivo.
Naribala sam i koricu domaćeg limuna.
Uključila mikser da dobro poveže mokre i suhe sastojke. 
Ponekad tijesto i fil razvagam na 3 jednaka dijela, ali danas nisam.
Kvasalo je oko sat vremena.
Razvaljala sam ga na debljinu od oko 2 mm, ( bilo je dimenzija 90 x 40 cm ),pa namazala fil. Uz rub sam tijesto ostavila bez fila. 
Polako srolala i smotala u velikog puža, u okruglu tepsiju, ( br 30 ), obloženu papirom za pečenje.
Namazala uljem i pustila da kvasa još pola sata.
Germitajg sam pekla na 170 C, 50 minuta.
Tako vrelog, pokrila sam papirom za pečenje, pa velikom tepsijom iz rerne.
Naglo sam kolač okrenula naopačke. ,, Što bi gori, sad je doli !,,)
Tako je stajao oko 5 minuta.
Okruglu tepsiju odvojila, obrisala kuhinjskim papirom, maknula papir na kojem se pekao, pa opet tepsiju vratila na kolač.
Tad sam ga opet okrenula kako je bio u pećnici.
( Ovaj trik pomaže da se gornji sloj tijesta ne odvaja od fila.)
Posula sam germitajg štaubom i pokrila krpom. Neka se polako ohladi.
U tome je sva mudrost.
Kažu da za miješenje germitajga ne treba premijesiti tijesto. Navodno se takvo jače mrvi.
Ovaj je sočan i vrlo bogat filom. Tijesto nije suho, nego mekano i vrlo ukusno.
Režem šnite tankim reckavim nožem.
Ako ga oblikujem u štruce, ( od ove mjere 3) svaku posebno razvaljam i filujem. 
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast!


KROMPIR KALJA

Dobar Vam dan, dragi zaljubljenici u kulinarstvo!
Da je vruće, vruće je!
Da se kuhati mora, mora!
Bar u mojoj kući!
Odradim taj posao za hlada, prozračim, zamračim i to je to! 
Zadnjih par dana odmora, uživam obavljajući sitne kućanske poslove. Ko želi, uvijek ima šta raditi.
Pripremila sam KROMPIR KALJU.
Omiljeno povrće. Volim ga na sve načine, pa me privuče svaki novi recept.
Istina, ovaj nije nov. Moja ga majka na ovaj način pravi od davnina.
Jednostavno jelo od krompira, koje može biti i samostalni obrok.
Ja sam pohala meso, muž narezao zelenu salatu, pa na svaki tanjur pridružila i zdjelicu krompir kalje. Moji pohvalili!
Vjerujem da ćete i Vi, ako isprobate!
Dakle, na malo ulja, izdinstala glavicu luka. Lijepo ustaklila. Dodala mu kocke krompira, posolila, popaprila i dodala malo ljutog suhog začina, ( nije nužno ).
Kao i za krompir paprikaš, dugo sam ove sastojke miješala na vatri,( oko 10 min).To će dati kremastu strukturu jelu.
Tada sam podlila toplom vodom dok nije ogrecnulo. Nastavila kuhati sve dok krompir nije omekšao. Umiješala domaćeg vrhnja i isključila.
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast!