LAZANJE

Pravim lazanje, a mislim na bosanske pite. Zašto nemamo mudrosti od tog našeg jela napraviti ovakav spektakl, kakav od lazanja i tjestenina, napraviše Talijani???
Tijesto i nadjev...okus i miris..čitava jedna čarolija..
Sinoć sam kuhala nadjev od 500 gr mesa. Uz neki film, tek ponekad bih promiješala mljevenu junetinu, luk, jedan i drugi, sitno izrezanu mrkvicu, list peršuna, 1 tikvicu..malo soli, bibera, crvene paprike..malo vode...origana medju prstima...Mirisom je zvalo da zavirim u šerpu..Paradajz za kraj...i čekalo je jutro..
A ujutro jurnjava....pogledanje na sat i paljenje 3 plinska plamenika.
Na jedan posoljena voda. Čim zakuha, u nju cijelo pakovanje tjestenine za lazanje, od 500 gr..Malo promiješati, da se ne zalijepe..Nek kuha na tihom.
 Na drugi komad maslaca, kašika brašna i 5 dcl mlijeka. Pjenjačom miješam da ne bude grudica....Unutra jedan naribani parmezan od 40 gr.
 Na trećem zagrijem meso od sinoć. Malo ga razrijedim vodom od tjestenine. Puna je škroba.
.Na četvrtom slažem lazanje u vatrostalnu posudu..Tijesto iz vode, meso, bešamel..naribana gauda, tijesto, meso, bešamel.....
Na vrhu nek je bešamel i sir.
Vatrostalnu posudu stavljam u hladnu rernu i uključujem. Pod folijom 20 minuta i 10 minuta otkriveno, na 200 C..Sasvim dovoljno vremena  za kaficu, spremanje i jutarnje vijesti.
Isključujem rernu i izlazim iz stana..
Za ručkom uživamo u lazanjama, a ja opet mislim na pite.
 Zašto se cijeli svijet ne divi i našoj predivnoj hrani? Zašto?
U slast vam bilo!