nedjelja, 9. travnja 2017.

POGAČA S MESOM -S PRIČOM, NARAVNO !

,,Ko bi skupio ovoliku hrabrost za život, da je put pred nama ravna crta? 
Svo trnje jasno bismo vidjeli i sve bezdane.
Nikad korak ne bi bio dug.
Možda je baš svaki zavoj na koji nailazimo, razlog sljedećem ubrzanju. Savladana prepreka,osmijeh na licu.
I nema straha od onog što dolazi. Strah je samo od nas samih.
Dovoljno uspravna i spremna na sve što me čeka.,,
..ali, vratimo se kuhanju..
Pogaču s mesom je pravila jedna nena u tuzlanskoj Kuli. Kad god bismo joj dolazili, čekao je baš ovaj njen specijalitet. Nije ju rezala već kidala rukom, onako vrelu, pa stavljala opet nazad u tepsiju. Pušilo se iz onih listova tijesta i ispadali komadići mesa i luka..Mi bismo uzimali, svako svoj komad i uživali ...,,Neno!!!,,
Prema sjećanju, pokušah dočarati poznati okus.
U zdjeli sam pomiješala 250 gr heljdinog i isto toliko cjelovitog brašna s mlina. U sredinu stavila kašiku ulja, kašičicu sode bikarbone, kašičicu soli, pa zamijesila tijesto hladnom vodom.
Razvlačenje ovakve jufke, priča je za sebe. Više valjanje nego povlačenje tijesta da se istanji. 
Posipala sam ih filom od mesa, rukom, među prstima dodatno usitnjavajući grumenčiće. U njemu je mljevena junetina, luk- ne previše sitno narezan, sol, biber obavezno, malo vode.  Posavjetovala sam se s mamom o nadjevu. Ako se meso proprži, onda svakako luk mora biti sirov, da zadrži čvrstoću i malo hrska. Naravno, kao za burek, meso može biti i sirovo.
Preklapala sam pogaču prema obliku tepsije. Na ovu količinu tijesta, dovoljno je 300 gr mljevenog.
Pekla sam je na 200C oko 30 minuta, pa zalila prokuhanom vodom s malo maslaca. Kao i za pite, vratila sam pogaču u rernu i isključila je. Još je malo odstajala.
Pogača od mesa treba biti ,,oko 2 prsta,, debela. 
Pokrivena krpom, fino je omekšala. 
Crna pogača, ne kao nenina bijela, mojima se naizgled nije činila primamljiva. Pod krpom, u kuhinji, kako kakav mamac za degustaciju, privukla je svojim mirisom, pa okusom....a onda su krenule pohvale..
Možda i ova bude neka ,,mamina pogača s mesom,, o kojoj će se pričati...Ko zna, ko zna??
Ako se odlučite za pripremu, u slast Vam bilo!





4 komentara:

  1. Pogača izgleda prelepo a punjena je verovatno i preukusna!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Fil da blagu aromu, brašno svoju, pa se okusi namirnica ne remete. Nemasna...čista uživancija. Nekad su pogače s mesom bili doručci ili večere, ali meni su ručak. Osvježavajuća salata i...taman! Hvala na komentaru, Dubravka!

      Izbriši
  2. Sviđa mi se ova tvoja pogača i zbog izbora brašna i zbog nadeva. Zanimljivo je to da nisi dinstala luk. A o ukusima detinjstva...eh...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Heljdino, zacrnilo ...Luk, ovako malo grubo rezan, vidi se i osjeti ,,pod zubom,,. Daje joj finoću. Mislim, Kato, da bi i punjena samo lukom, bila famozna..Evo ideje...uskoro isprobavam..Pozdrav u Beograd!

      Izbriši