Ne oni ljudi u sobi, niti oni koju u sobu ukorače.
Ljudi koji mi pišu, svi vi!
Stotine osoba koje poznajem, s kojima se ponekad dopisujem, s kojima dijelim savjete o kulinarstvu, ali i onih čija imena prvi put vidim.
Pišu mi poruke. Teško ih čitam, kad ruka podigne mobitel, ne teče infuzija. Uz mnoge su poruke dupla slova jer samo kamen ne bi dirnule takve riječi.. Ne očekujete odgovore jer znate da sad nije trenutak za to. U rukama su igle.
I sve te riječi, tople i blage, hiljadu melema na rane. Lijekovi na daljinu, a liječe, još kako.
Toliko nevidljivog, što dušom osjetimo, razgali i daje snagu.
Sad bih trebala napisati ,,ali vratimo se kuhanju,,!
Umjesto toga, živi i zdravi bili, dobri ljudi.
Meni ste donijeli olakšanje. Želim Vam da sreću vidite i nalazite gdje god se pojavi, a zaista je u nevjerojatnim oblicima oko nas, kao što to i sama osjetim!
Na radost neka Vam je sve što činite.
Nema komentara:
Objavi komentar