Tajne tankih jufki.
Pite su u nasim kucama oduvijek. Nadjeva je bezbroj, a svakim danom, pokusaji da se od neceg novog naprave, nanovo odusevljavaju!
Od kraljevskog bureka s mesom, preko mijesanog bureka od mljevenog mesa i sjeckanog krompira, jer jedino njih zovemo burecima, preko krompiruse, sirnice, bundevare, pite s paprikama, zeljanice, pite sa prasom, kupusom, raznih maslenica...Od slatkih pita s jabukama, visnjama...do svakakvih ostalih...
Dobar fil , znaci puno, ali jufka...E, ako ona nije napravljena kako treba, uzalud nam trud.
Mogla bih pisati i pisati o mnogobrojnim savjetima za pravljenje tanke jufke, jako dugo. Bit svega jest praksa i onaj profinjeni osjecaj u ruci, medju prstima..Osjecaj je to, kad treba poceti valjati kuglu oklagijom, koliko pritiskati, jer bit je valjanje..nikako na silu rastanjivanje tijesta...S paznjom i strpljenjem, sa spremnoscu da se ostavi i proces nastavi malo kasnije kad tijesto bude spremno..Osjecaj koliko treba jufku namastiti, da bi otpustila i bila podatna...Ponavljanje, ponavljenje, popravljanje pogresno ucinjenog, svaki sljedeci put.
Fino umijeseno tijesto mora imati i mekocu i elasticnost. Kad se pocne povlaciti prema krajevima stola, da ne pruza otpor, vec da za rukom ,,ide,,...
Koliko god da sam ga puta pravila, ljepota te prozracne koprene, uvijek me nanovo odusevi.
I kad pokrije stol do posljednjeg milimetra i spremna je da se i dalje rasteze,...moze se filovati..
Pecena, puna je tankih, pretankih listova, a ruka kojom se uzme, onako prstima, ne smije biti masna..
Tad je posao dobro napravljen!
U slast vam bile domace pite!
Nema komentara:
Objavi komentar