Ko zna hoće li neke kulinarske priče, ovako počinjati, jednom kad ovo jelo padne u zaborav.. Za sada, oduševljenje još uvijek traje. Miriše iz svih kuća.
.E, sad...Postoje sarme i sarme..
Prva asocijacija mi je na veliku drvenu bačvu punu kiselog kupusa, led-ledeni rasol, i ledene glavice kupusa u njemu..Smrznu se prsti dok se izvade. Žuti se ko dukat! Kad ga režemo, puca i škripi. Kažu da kiseli kupus smrdi...Ma, ne smrdi! Prefino miriše! Prije nego se bilo šta od njega poželi napraviti, tako hladnog ga na drvenoj dasci razrezati, pa pojesti. Rasola procijediti i popiti...Ima li išta više domaće od ovakve namirnice,u soli i vodi ukiseljene?!
Kako je sarma za mene kraljevsko jelo, zaslužuje posebnu pažnju u pripremi, ama baš u svim fazama..
Kupus, obavezno domaći...Ne priznajem one na silu ukiseljene..Fil od junetine koju sameljem sama..Suho meso sitno nasjeckano, pa s rižom umiješano..malo bibera, crvene paprike, luka sitno narezanog....Sarmice male...Pa počne slaganje redova..Na dno narezani kupus sa suhim mesom..pa redovi sarmi...pa opet kupus...Po njemu veliki listovi, kao pokrivač...Po svemu tome još jedan tanjur, da sadržaj šerpe dobro pritisne..Vodom podlivene, krčkaju na laganoj vatri par sati..Kupus ni slučajno ne smije biti prekuhan. Nek hrska. Saft zgusnut sa malo brašna umućenog u vodi..pa malo paradjz sosa i crvene paprike..Protresti šerpu, da se sve fino sjedini...
Uz pire krompir...ili onako cijeli, u ljusci skuhan....ili jednostavno s kruhom...savršenstvo..
Kraljevsko jelo!
U slast vam bilo!
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar