Na svoj poseban način, moja prijateljica Ifeta Husejnova, predstavila je Katlamu. Pogača koja se pravi na nekoliko načina i koja je osvojila Istok. Privukla me njena priča.
Riječima i slikama dočarala je jelo koje zaslužuje da ga se proba napraviti.
I krenu moja priča..
Mala jufka, probna, zamiješena od cjelovitog brašna, onog domaćeg, iz mlina, i bijelog pudera..Pustila sam neka dobro odmori, te ju počela rastanjivati. Proces koji zahtijeva pažnju jer je tijesto krto i lako puca. Ipak, sa dovoljno upornosti, postala je to fina tanja jufka. Otopila sam komad maslaca, te ju kistom premazala.
Za male pogačice, potrebno je cijelu jufku narezati na dugačke trake širine 8-10 cm. Svaki sam srolala u tuljac. Ovakve male valjčiće, sada valja uspraviti, da stoje na krugu, pa rukom lagano spljoštiti, a nakon toga, oklagijom razvaljati na veličinu tanjura.
To je varijanta Katlame koju sam želila napraviti.
Peče se u tavici na vrlo malo ulja, izbockana vilicom. Kad dobije boju, gotova je.
Dobra strana ovog tijesta je ta, što rastanjena, pa pouljena, može ostati u frižideru do sljedećeg dana.
Sve što je Ifeta željela dočarati, zaista je posebno. Struktura ove tanke pogačice, listanje njenih slojeva, posebna hrskavost, slatkoca tamnog tijesta, spojilo se u jedno jako ukusno jelo. Uz slane ili slatke dodatke, odlična. Prvu sam pojela bez ičega i odmah Ifeti napisala poruku!
Hvala ti, draga moja!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar