MUSAKA OD KELJA

MUSAKA OD KELJA
Nikad se u nasoj kuci nije jeo kelj, ali se sjecam jedne price o musaki od bas tog povrca. Dijete, ko dijete, u kuci svasta cuje, pa zapamti, a onda puno godina kasnije, sjeti se!
Dakle, kad se krene uz nasu Carsiju, polako uzbrdo, pa prije gornje dzamije, ulica nalijevo, Ozrenska. Negdje na samom pocetku drvena kapija, visoka, natkrivena onim malim krovicem, da ne kisne. Iza dvoriste, poplocano rijecnim kamenom. Nigjde travke. Lijevo bozuri, visoki, previsoki, veci od mene. Oko njih okrecene cigle. Desno mutvak, pravo kuca, a izmedju, bas kraj vrata veliki ibrik.
U toj kuci dajdzinca Safeta i dajdza Adil Topcagic. Kad vec nisu svoje djece imali, eto, da ih ja spomenem.
Bas ta dajdzinica je pravila musaku od kelja o kojoj su cesto pricali...
Danas, po sjecanju na te price, vrlo pazljivo, pripremih njenu musaku.
Listovi jedne lijepe glavice, bez tvrdih dijelova, kratko obareni u slanoj vodi. Nadjev je od mljevene junetine, luka, malo bijeloga, malo paprike. Kad je meso omeksalo, dodala sam tri mala naribana krompira i jos kratko prodinstala. Posolila, pobiberila, dodala crvene paprike.
Slagala sam u malu tepsiju redove kelja, pa nadjeva i ponavljala dok sve nisam potrosila. Ova se musaka pece pokrivena. Ona ju je sigurno pokrivala poklopcem, jer tad nije folije ni bilo. Nakon pola sata, prelila sam ovo fino jelo mjesavinom jaja, vrhnja i mlijeka. Jos malo u rernu da porudi!
 Kroz sjecanja na ljude koji vise nisu s nama!
Meni fina, prefina!
U slast vam bilo!