Najcesce pravljena poslastica. Ponekad je bila vecera, ponekad dorucak. Recept obican, poznat svima. Priprema, takodjer!
Danas smo u kuci samo nas dvoje! E, to je prica koja prati ove palacinke. Izvjestene ruke za svakakva jela, naprave hrpe palacinaka zacas! Ranije bih usporedo pekla u dvije tave. Sa velikog tanjura, njihove su ruke samo prebacivale hrpe vrucih, tankih poslastica na svoje, mazali bi svim i svacim i zalijevali mlijekom. Uvijek bih napekla dovoljno, ali uvijek bi ih prebrojavali i dijelili..Koliko ima za mene, koliko za brata?? Jeli su ih rukama, curio je cokoladni krem, curio je pekmez..Uflekao bi se stolnjak, smijali bi se...Super su, mama, super su...
Kao da je ta graja i sad u nasoj kuhinji, cim je se sjetim.
Danas, pecem i dalje velike kolicine racunajuci da ce neko od moje djece, sada odraslih ljudi, samo navratiti i pokupiti kutijice. Tako najcesce i bude. Samo ponekad, ponekad, kao ovaj put, stoji kutija puna palacinaka...
Neka obicna jela, zacine lijepe trenutke sa nasim najdrazima. Najobicnije palacinke, ma i nisu najobicnije...Mojim rukama, za njih, uvijek s ljubavlju!
U slast vam bile!
Nema komentara:
Objavi komentar