U Hrvatskoj je običaj kad djetetu ispadaju prvi zubići, da ih sakriju ispod svog jastuka. Noću, dok spava, pod jastuk ,,Zubić vila,, ostavi djetetu poklon.
Nekad je ta vila mama, tata, baka, djed..Uvijek neko nagradi te male boli...
U moje vrijeme nije bilo nikakvih Zubić vila. Sjećam se tih prvih, mliječnih zubića koji su prestrašno boljeli ako ih se pokuša povući. Klimavi, držeći se samo za jedan korjenčić danima su izazivali svakakva nagovaranja ukućana. Djed bi znao reći da zavežem omčicu za zubić, a drugi kraj konca za kvaku...Bože, kako je dijete naivno..Neko će ući, zubić će samo izletiti..Nije to baš urodilo plodom...Obično bih pristala na ono drugo.
Polako povuci, izvadi zubić i možeš sama iz Miloša Kupresa,Celjskom, pa preko Titove u samoposlugu kod male benzinske, po kifle.
I vukla sam, zavrtala, uvrtala, samo da već jednom ispadne..pa u kupovinu...,,sama,,
Eto, uvijek neke priče vezane za kifle..
Za ove sam recept izmodelirala sa kukuruznim grizom.
500 gr bijelog brašna, 200 gr kukuruznog griza, 50 gr maslaca, kašičica soli, malo šećera, kvasac, prašak za pecivo i 500 ml mlijeka. Kukuruznom grizu, ipak treba malo više tekućine da kifle ne budu suhe.
Zamijesila sam, premijesila, pa oblikovala male loptice. Svaku sam ovalno razvaljala, te srolala u male kifle. Ove su namazane jajetom i posute ćurekotom.
Volim kuhanje i dobru hranu, pa ne sumnjajte u moju preporuku.
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar