Za ljude koji su i pored svog dobrog života tražili bolji, u narodu se govorilo da traže ,, kruha nad pogačom,, Neka prijašnja vremena koja navode na razmišljanje šta je ustvari važno i vrijedno.
Je li ovo narodno primjenjivo i danas? Ko zna ?!
Ja znam da je pogača koju sam sinoć napravila ,,mirom zamirisala,, ljepotom privukla, a okusom oduševila.
Jesu li male stvari oni biseri koji životu daju sjaj i čine nas zadovoljnim?
Ova je pogača spoj rukom zagrabljenog cjelovitog brašna iz mlina. Poklonila mi ga je moja Alma iz Velike Brijesnice. U brašnu je šaka bijelog, glatkog, medju prstima soli, na vrh kašičice sode bikarbone, prašak za pecivo.
Jednom rukom sam mijesila, drugom podlijevala mineralnom vodom. Krto brašno, puno mekinja teško se spajalo u podatno tijesto. Oblikovala sam ga u kuglu, pa malo spljoštila na pobrašnjenom papiru za pečenje. Okrenula sam ga, da ono brašno dodje gore, pa nožem zarezala ...
Ovakva pogača odmah ide u pećnicu na 200 C, pola sata.
Pečena, u krpu zamotana, podsjetila me na ovu narodnu ..
Treba li kruha preko pogače?
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar