Divne tržnice, svega pune! Šta je to u čovjeku, pa i onu pijacu iz svog grada posebno voli.
Petak i ponedjeljak, pazarni dani. Tad se nabavlja..
Pričala sam svojoj djeci o tome kako smo nekada, za doručak, jeli dobru salatu... i čim bih počela, oni me prekidali..,,Mama, pa znamo...je l da sa šnitom kruha i maslom.....bez ičega....koliko si nam to puta ispričala..???,, Kakav vam je to bio doručak??
A bio je, često, najfiniji, osvježavajući u ljetna jutra..
Na listiće, tanko narezan crveni luk, pa čeno bijeloga, pa tanko narezan krastavac...bez ribanja, da previše soka iz njega ne izadje. Bez ikakve daščice, na ruci izrezan, a svaka šnitica jednaka... malo paprike na tanke kolutove, pa gore paradajz, onaj jabučar..jedan, ogroman za jednu veliku zdjelu..Na to malo ulja, soli medju prstima, pa domaćeg kajmaka i malo mladog sira..Ponekad bez kajmaka, pa zakiseljenu s jabukovim sirćetom...Kako li sam samo sa strahom gledala onu gljivicu na dnu flaše..
Neki jednostavni doručci, danas ponovo oživljeni. Opet u njima uživam.
Djeca nisu više djeca. Vidim, prave u svojim kućama salate. Kažu da kupim u Bosni maslo..uz salatu..
U slast vam bilo!
Živjeli!
Nema komentara:
Objavi komentar