NEŠTO KAŠIKOM

Uz česte ljetne pljuskove, ugodnu temperaturu s puno sunca, povrće je stiglo na tezge u punoj svježini. Poželjela sam nešto jednostavno, čorbasto, šareno.

U ovom se, velikom tanjuru, hladi se ručak za nas dvoje. Upotrijebila sam jedan paketić mesa spremnog za juhu. Tu su kosti od bijelog, purećeg mesa, malo pilećeg, pokoji vratić i krilce. Sa svakog komada je skinuta koža.

Dinstala sam, na malo masnoće veliku glavicu mladog luka. Puna je soka, pa je špricao na sve strane. Ovlaš sam ostrugala mladu mrkvu, tanku, korijen i stapku peršuna, malo korabe, celera, korijena i lista.... ..očistila par ,,šaka,, graška...oprala nekoliko sitnih krompirića. Nisam ih gulila. Sve sam skupa dodala na luk i začinila solju i biberom. Svi su se sastojci polako dinstali. Po malo sam ih podlijevala. Uz grašak uvijek biram kopar. Imam ga zaledjenog, pa sa grančice samo otkinem krhke iglice. U trenu se odlede. Malo lišća peršuna.. Još podliti, dodati mrvu crvene paprike i nek polako krčka..
U zdjelicu domaće jaje, malo oštrog brašna, malo Vegete...promiješati pa najmanjom kašičicom ukuhavati noklice..

Ništa specijalno u ovom ručku osim osjećaja da je nekako narodni, domaći..Vadili smo u zdjelice, kusali čorbicu, prstima vadili meso s kostima. Samo se odvajalo, dobro raskuhano.. Mirisalo je na fin ručak...i na još!

U slast vam bilo!