U Doboju su petak i ponedjeljak bili pazarni dani. Tad je pijaca nudila svoje blago na prepunim tezgama. Nije se kupovalo voće i povrće nigdje drugo. Ona vremena, pa i oni običaji. Unuka s djedom, na pijacu. Polako bismo obišli sve tezge, usporedili...Djed je kupovao, javljao se poznatima...a sve ljude je poznavao.. ja gledala. Prodavalo se samo svježe, sezonsko..
Već jako dugo znam da sam baš s njim naučila kako izabrati, na šta obratiti pažnju.
I tako, nakon puno godina, kupujem ja na zagrebačkom trešnjevačkom placu, prolazim kraj tezgi, zagledam, kad...naš dobojski doktor. Priđem mu s leđa i zagrlim ga.
,,Nije ko dobojska pijaca, je l da??? O, Selma...nije nije...Živjela ti meni!,,
Osmijesi nam dan uljepšaju! Ono što iz kuće ponesemo, oplemeni nas za čitav život!
Patlidžani i sami puno o sebi kažu. Zablistaju, bode trnje na zelenoj kapici kraj drške. Pod rukom ni mekani ni tvrdi. Jedino se promijenilo to što je nekad veliki plod bio star, a danas, i ti najveći savršeno mladi.
Ovi su bili teški! Svaki preko pola kilograma. Dva komada.. Nisam ih gulila, već samo narezala na tanke šnitice. Unutra premladi, bijeli,pa ih nisam niti solila.
Nadjev od dinstanog luka, 400 gr mljevene junetine, mrkvica na kockice i začina..
Red patlidžana, red fila...na to jedna paprika na kockice, pa jedan paradajz na šnite, pa opet patlidžani..
Pekla sam pod folijom 30 minuta.
Umutila sam 4 jaja, par dobrih kašika vrhnja, pola čaše mlijeka. Ovim sam prelila pečenu musaku i vratila 15-tak minuta da se ispeče i dobije boju.
Podsjeti me uvijek ovo jelo na moje drage, na pazarne dane, na ručak pod groždjem...Neka uspomena! S njima smo bogatiji!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar