TAČKE-TAČKRLE-TAŠKE-TAŠKRLE

Do kraja ,,Miloša Kupresa,, pa onda još malo pravo ,,Sarajevskom,, s lijeve strane peta-šesta kuća, naš prvi podstanarski stan. Nije ni stan, jedna soba i korištenje kuhinje.
Gazdarica Vojvođanka, zvonkog glasa, vrsna kuharica. Ja, ko rosa, upijam sva znanja da muža dočekam s posla s dobrim ručkom.
Neki su recepti i danas u staroj teki, pa i ovaj...tačkrle..
Upravo smo uživali u jednostavnom jelu koje vuče korijene s ravnica Slavonije i Vojvodine...i dalje prema Mađarskoj..
Tijesto je od 500 gr glatkog brašna, 2 jaja, 3-4 kašike ulja, malo soli, 2 dcl vode. Podatno je i elastično, pa se može tanko razvaljati. Premažem ga bjelancem, da se bolje zalijepi, pa slažem male hrpice domaćeg pekmeza na jednu polovinu. Drugom poklopim, te kotačićem režem kvadratiće.
Dok to radim, voda u većoj posudi već vri. Spuštam tačkrle na tri puta, da ih ne pretrpam.
U tavi 2 mala maslaca, ona za doručke, biće dosta. na to čaša prezli, par kašika šećera  i cimeta..Kad tačkrle isplivaju, smanjim i pustim 5-7 minuta nek lagano kuhaju. Vadim šupljom kašikom i okrenem svaku u prezli..
Na tanjuru malo vanilin-šećera..
Nema više teta Irene, ali eto..uz neka sjećanja na te dane, sjetim se i nje i njene divne hrane..
U slast vam bilo!