Uz maslenicu, svakakva pitanja ljudi koji nisu odrasli s ovom pitom..Šta je unutra? Kako prazna? Kako tako dobra? Ima li još?
I zaista, sa malo namirnica, pita koja preživi svakakve kerefeke i mudrolije u kulinarstvu. Ko jednom proba, uvijek se vraća ovom bosanskom doručku koji ,,drži,, i čini sitim satima..Danas mi je to izbor za ručak, jer doručci ni slučajno nisu više tako jaki..
Tijesto je obično.Ovaj put od bijelog brašna. Tanko, Rastegnuto od ćoška do ćoška, pa još visi dalje na sve strane..Obogatih maslenicu cjelovitim brašnom koje sam posipala rukom, polako po cijeloj jufki. Savjet je to moje Alme i baš dobar. Vide se mekinje iz brašna kad se pita ispeče, a okus postane slatkast....
Nadjev od malo maslaca, malo vrhnja, soli..Zarežem svaku stranu, pa jufku polako prebacujem smanjujući površinu. Preklopim, polijem...i svodim na veličinu tepsije..U tome je jedini trik!
U vrelinu rerne, da se fino ispeče, pa vrhnja, najbolje domaćeg..namazati...Drugom tepsijom poklopiti...,,potušiti,,...
Izrezana, lista se i diše..
Ma, čudne su te pite..Jednom se zaljubiš i uvijek im se vraćaš...
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar