Vjerujem da i danas majke daju svojoj djeci komade tijesta da usporedo s njima mijese i oblikuju, valjaju i rastežu...Kreativnost koja je iz naših vremena, a i iz vremena prije nas, bila svakodnevna pojava.
Kruhovi se pekli, djeca se ,,zabavljala,, a majke bile ,,mirne,,.Negdje na rešetki, pekli su se i ti mali nepravilni oblici...i virilo se kroz staklo na rerni..
Od tog vremena se razvije istančan osjećaj za tijesto....i oblikovanja općenito..
Kad god se pojavi pitanje koliko čega treba, za ovo ili ono tijesto, meni se vrati misao na vreću brašna iz koje proizvoljno zagrabim. Oči su vaga, prsti su vaga...Ne pogriješim nikad.
Navika da, kad god planiram uključiti rernu, mijesim i kruh, stvorila je i ovaj, onako usput..uz sav ostali posao..
Obično bijelo brašno, kvasac sa malo šećera, kašika soli na oko kg brašna, topla voda..Uzašlo tijesto, dobro premiješeno, ubrzo je opet napunilo posudu do vrha. Ovdje, razvaljana 2 valjka, pa prepolovljena..Nožem razrezani komadi da ih se kasnije samo odlomi..Pred pečenje premazan jajetom, pa dobro posut ćurekotom..Kruh za 2 dana, a dio za zamrzivač..
Mislim da je jedini podsjetnik ove objave taj da svojoj djeci, ako su mala, ili svojim unucima, ne zaboravite dati komad tijesta u ruke...Možda će im nekada dobro doći...
Jeste li za komad kruha?
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar