PILEĆA JUHA

U zimske dane, da nas zagrije, ublaži lagane viroze, kao preporučljiv lijek, oduvijek je najbolja pileća juha.

Obično za nju ostavim pileći sitniš,srce, želudac, hrbat bez kože, krilca, vrat, kosti ispod bijelog mesa ili jednostavno polovicu manjeg pileta. Ako je domaće-nema boljeg. I skuhano, to meso je vrlo ukusno.

Sve namirnice stavim u hladnu vodu, pa na meso odmah dodam jednu cijelu glavicu luka, do pola razrezanu, par cijelih mrkvi, korijen peršuna, izrezan po dužini na 4 dijela, par stapki s lišćem, dobar komad celera, i jednu njegovu manju grančicu, list kelja, komad korabe-kelerabe, mali paradjz, ako imam i polovicu svježe paprike, koje zrno bibera... Ponekad i malo graška. Nekad su se polovice luka, oguljene tako da zadnja kora ostane, kratko pekle na plati šporeta. Takav bi luk davao poseban okus i miris.

Nekada se mrkva kratko pržila na malo ulja, pa bi juha dobijala žutu boju.

Danas, ipak, sve kuham..

Na tihoj vatri, poklopljeno ,,nehero,, da para po malo izlazi. Neka juha vri tek toliko da treperi. Nema s njom žurbe, ako je želimo imati bistru.

Zamiriše onaj pravi miris kuhinje, domaće. Mrkva se prva skuha, pa nju izvadim u zdjelicu i prelijem s malo juhice, da ne potamni. Kad sve bude gotovo, narezanu ju  ponovo vratim.

Čim meso omekša, sadržaj procijedim, dodam malo Vegete i soli. Zakuham juhu sa sitnom tjesteninom i pustim tek par minuta da kuha.
Na tanjuru, kuhano meso i povrće, u zdjelicama toplo predjelo..
Malo svježeg peršunovog lista gore...sitno sjeckanog...i udahnuti opojni miris fine pileće juhe.