Kad čovjek dodje u fazu života da djeca odsele, javi se neka drukčija roditeljska briga, pa ih na neke nove načine želi imati tu, uz sebe, bar ponekad, da se uvjeri da su dobro. Baš tako doživljavam ovaj period kad se u mojoj kuhinji, na šporetu nalaze sve veći lonci i šerpe. Poseban je osjećaj kad obitelj sjedi za stolom. Srce puno!
Nisu više djeca, pričaju, jedu, obavezno sve pohvale. Zagrljaj majci, poljubac!
Mamina hrana, i od njih, sve više cijenjena, možda baš zbog tog što vide koliko truda i rada oko nje ima.
U velikoj rajngli, par glavica luka koji se dinsta, pa na njega mrkva na kockice, korijen peršuna, junetine od vrata, na kockice...celera, šaka smrznutog graška, paprike na kockice, tikvice, krompira, malo bijelog luka, šoljica ječma namočenog u vodi... crvene paprike, bibera, suhog začina..Polagano dinstano, da sve omekša, pa podliveno.
Na kraju malo paradajza. Ječam ga svojim škrobom zgusnuo. Jelo koje bi svakom prijalo nakon napornog dana jer sadrži i meso i povrće i ukusnu juhu.
Ne pitam je li dobro! Ponovo pune tanjure! Šta reći!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar