IZ MAMINOG CEKERA

Tuzla se protegla u svojoj kotlini. Negdje u vrh, u našem domu, dolazili nam roditelji, prijatelji..
Moji, tad u punoj snazi, gradska djeca, okusili slasti uzgoja povrća. Sva se priča vrtila oko gredica, rasade, nicanja, zalijevanja. Oduševljeni darovima zemlje i svoga rada, prenosili su te pozitivne vibracije i na nas...mlade, na početku ,,ozbiljnog,, života.
U kasna popodneva, kad bi kretali kući s vikendice, niz Gradinu, pa na Stupine, k nama. Gledala bih s balkona kako se smiju i vade iz auta korpe s povrćem i voćem.
U kuhinji bi moja mama jedno po jedno slagala na stol i objašnjavala..Evo ti za čorbu, evo ti ,,mohuna,, evo ti paradajza, evo ti koji patlidžan..nabrala sam malina djeci..Ovo pohuj, ovo dinstaj..Evo ti još jedna pita, ja začas ispekla..Nek imate..,,
Jučer sam u dvije zdjele napravila tijesto. U jednoj malo više od kilogram brašna, svjež kvasac , malo šećera, malo soli, topla voda. Kad je nakvasalo, zamijesila, pa 2 put premijesila tijesto. Oblikovala 4 štruce i odvojila ih jednu od druge papirom za pečenje.
Uz to, tijesto od 600 gr glatkog brašna sa 1 kvascem, kašikom šećera, 0.5 dcl vode. Čim je nabujao dodala sam 100 otopljenog maslaca u 2.5 dcl mlijeka, 1 prašak za pecivo, 1 jaje i malu kašičicu soli. Mekano tijesto sam ostavila da fino naraste. Kad je uduplalo zapreminu, dobro sam ga premijesila i razvaljala u krug. Nek je debljine oko 1 cm. Jedan mali komadić tvrdog sira, naribala sam na svaki trokutić, pa srolala kifle. 8 komada, sasvim je dovoljno. Puter kifle, debeljuce, polako su nadolazile pod krpom. Uvijek pazim da ne nadolaze ni previše, niti prekratko. Obično je dovoljno toliko dugo dok se pećnica  ugrije.
Tad sam i jedno i drugo premazala mlijekom, zatim razmućenim jajetom i posula ćurekotom.
Pekla  skupa, uz uključen ventilator, na 200 C, kifle 20 min, a kruh još 20, na 180 C. Čisti komadi bijelog platna, čekali su da sve u njih dobro zamotam.
Jučer smo posjetili svoju djecu. Žamor! Nose papuče, uzimaju kapute, grle nas, ljube..Ja vadim iz cekera pripremljeno..,,Evo vam za supu! Sve je unutra. Samo stavite kuhati. Evo vam mesa, evo domaćeg bućinog ulja. Ispekla sam vam kifle. Evo jedan vruć domaći kruh...,,
Kad pod srcem rastu dok ne ugledaju svijet, u srcu ostanu dok smo živi!
U slast vam bilo!