Kao djevojčica, išla sam s djedom u ribolov na rijeku Bosnu. On bi pecao, a ja na naplavljenom pijesku kakvim prutom iscrtam ,,školicu,, i po cijeli dan se igram, sama. Obavezno bi u džepu nosila limenu kutijicu od kreme za cipele u kojoj su bili kamenčići. Ona se zgodno bacala na polja ,,škole,,
Ali, to sad nije bitno.
Priča je iz vremena kad sam se ja tek rodila, dakle iz 1964.
Djed Muhamed i dajdža Šedad, u ribolovu. Čime li su ga namamili, da li glistama koje su nosili u konzervi ili Zdenka sirom, ne znam, ali uloviše soma.
Nije to bio bilo kakav som, već ogromni, težak 22 kilograma. Pojma nemam kako su ga izvukli. Priča koje se toliko uvjerljivo sjećam odnosi se na njih dvojicu kako preko bosanskog mosta na ramenima, jedan za drugim, nose soma. Glava velika, rep dug, predug.. Na ljude koji se za njima okreću, ispituju,..Kako? Na šta ? Koliko je težak? Oni nasmijani tad i godinama kasnije uz ovu priču.
Taj dan je cijeli komšiluk za ručak jeo ribu. Bilo je za sve!
Nikad više iz ribolova, djed i ja nismo donijeli nikakav trofej, tek ponekog škobalja. Ova priča i sad kad ga već 16 godina nema, donese mi osmijeh na lice i kao da ga vidim kako mi namiguje, zadovoljan!
Danas sam ja za ručak pekla ribu, finu, morsku, oradu. Mješavinu od maslinova ulja, sitno sjeckanog bijelog luka i peršunova lista, napravila sam u šoljici. Tim sam sadržajem napunila ribe količinom od oko jedne kašike.
Za to vrijeme sam kuhala polovice krompira. Kad su bile gotove, ocijedila sam vodu, krompir stavila u tepsiju, polila istom mješavinom i još sa malo ulja, . Na to sam složila ribe. Po njima, među prstima malo ružmarina..
Pekla sam ih na 250 C, 20 minuta. U par navrata, tepsiju sam vadila i ulje sa dna, polijevala preko riba. Uz dobro dalmatinsko vino, odličan ručak!
Otkud sjećanja na djetinjstvo, na neviđeno? Ko zna!
U slast vam bilo!
Setila si me ovog badnjeg dana na mog dedu. Moja baka nije mogla da smisli ribu, zbog neke potpuno perverzne priče iz njenog detinjstva, a deda je obožavao karaše. Malene slasne hrskave rečne ribe. Probala sam razne ribe diljem sveta, sve su divne, ali prženi karaš nema premca... setila si me svojom pričom na mog dedu Arsena kako sedi na šamlici u dvorištu i čisti sebi ribu za ručak - jedini obrok koji je on sam pripremao, jer baka nije htela... Hvala za još jednu divnu sliku tvog detinjstva koja mi je donela sećanje na moje slike.
OdgovoriIzbrišiKato draga, dirnu me tvoje sjećanje..i kao da vidim tvog dedu Arsena..
IzbrišiKato draga, dirnu me tvoje sjećanje..i kao da vidim tvog dedu Arsena..
Izbriši