Početak februara. Zapuhao jugo svom svojom snagom. Leprša veš na štriku. Šušti pamuk, treperi. Napuhavaju se rukavi i mašu plahte kao bijela jedra. To je onaj prepoznatljivi zvuk koji opranoj odjeći da miris zraka, koji potakne da udahnemo miris svježine iz platna.
Ruke pospremaju i uređuju da dom bude dom! Šta je to što našem životnom prostoru daje toplinu? Jesmo li to mi sami, svojom pozitivnom energijom, svojim načinom ophođenja, svojim sposobnostima da malim stvarima udahnemo važnost?
Na tavi je danas brzi ručak.
Jedno bijelo pileće meso izrezala sam na 8 tankih šnitica. Poredala sam ih jednu kraj druge na dasku za rezanje, posolila, pobiberila, pa na 4 stavila srolanu šnitu sira. Imala sam gaudu. Dvije i dvije sam spojila, uvaljala u oštro brašno, pa u umućena jaja.
Na jačoj vatri sam zapekla punjeno meso, sa svih strana, a onda smanjila i polako pekla oko 30 minuta.
Uz neke ostatke od jučer, uz paprike iz turšije, hrskav, a kremast obrok!
Bijeli stolnjak...dlanovima poravnat do rubova stola...čist, popeglan..
Ručak!!!!
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar