Moja mlada susjeda, majka dvoje male djece, jednog mi dana reče kako se često sjeti mojih riječi. Kojih riječi? Pa, onih kako, kad rodiš svoje dijete, osjetiš ljubav kakvu nisi mogla naslutiti da postoji!
Veli, istina je!,
Naravno da je istina!
I od trena kad porođajna bol nestane ,, kao rukom odnešena,, pri prvom pogledu na svoje dijete. Kroz dane i dane života...ljubav. Kad dijete sluša majku i kad majka sluša dijete. Kad trn u njegovom tijelu, boli u majčinom tijelu. Kad iz pogleda čitam problem, osmijehom sakriven. Kad sretan osmijeh s njihovog lica sija na mom...Kroz životno putovanje, dok malo tijelo postaje odrasli čovjek, odgajajući poštenu, odgovornu osobu, koja kreće svojim putem... život polako odmiče, oplemenjen ...
,, Halo! Kako si, majko?,,
,, Halo! Gdje je moj sin?,,
Kako dajemo, tako nam se vraća!
Ima li dženeta i na ovom svijetu! Jašta da ima! Majke znaju!
Ali, vratimo se kuhanju..
Nema logike, ali iskustvo pokazuje da je zbog nečega pita u okrugloj tepsiji posebno dobra. U jednom izlogu ugledah ovu, 40 cm joj promjer, pa sam šareni burek baš u njoj isprobala.
Tanka jufka, pretanka...Nadjev je od mljevene junetine, sitno, sitno sjeckanog crvenog luka. Na 500 gr mesa, 3 srednje glavice. Krompir sitno sjeckan. Bibera, soli, malo ulja...Fino posipati uz rub..Na 200 C pečena. Za zaljev u vodu stavim kockicu maslaca i malo soli. Neka prokuha, pa smanjim.
Ispečenu pitu zalijem. Okrećem tepsiju polako kako bi u svaki red došao, pa vratim još par minuta u isključenu rernu.
Vrela, pod čist stolnjak...Zamirisaće kuća.....
Ako se odlučite na pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar