U ženskoj prirodi je da uvijek od svega lošeg pravi dobro, od dobrog još bolje. Goni nas neki unutarnji instinkt da popravljamo stvari i vrlo, vrlo teško priznajemo poraz i odustajemo.
Nekako, ako u svom naumu ne uspijemo, kao da je tuđi neuspjeh, baš naš.
Zato su supruge te koje ,,uče,, muževe sve što ih ,,mater nije naučila,,. Majke su te koje nježno i odlučno, u istom trenu, drže pod kontrolom svoju djecu. Sestre su te koje savjetuju braću..
Reklo bi se da smo superiorne u svim, bogom danim, ulogama...
Ipak, dođe tako trenutaka kad same pred sobom klonemo željne one najnježnije podrške i tople riječi, suočene sa svojim nejakim plećima na koja si natovarimo uvijek više nego što možemo ponijeti. Dođe tako trenutaka kad smo najnježnija i najkrhkija bića na ovom svijetu i kad nas jedna jedina riječ slomi.... I tada smo male mrve, skupljene u svojoj boli.
I tu se poznaju na muci junaci, naši najdraži. Ili ih ima ili nema.
To malo vremena, ženine slabosti, dok se ne priberemo i uprtimo ono životno, prava je šansa za ljubav da se pokaže na djelu...jer, koliko god jake bile, spretne i odlučne, ostavismo muškarcu da bude glava obitelji, priznale to ili ne...
Vratimo se kuhanju...
Pita od višanja je ovdje štrudla od višanja. I s kupovnim korama vrlo fina. Svojom je bojom uljepšala današnji ručak. Vani miriše na proljeće !!
Bez ikakvog vaganja, očistila sam smrznute višnje, dodala im par jabuka, na kocke izrezanih. Po svemu sam iz ruke posula sa malo griza.Tek kad sam fil stavila na koru, na njega sam dodala malo šećera. Višnje puste dosta soka, pa sam to htjela izbjeći. Svaku štrudlu u tri kore..... Fino sam ih, sve tri, po cijeloj površini, kistom namazala rastopljenim maslacem.
Možda se baš ovakve nekome svide!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar