ĐUVEČ

Baš kad su najveće vreline, na tržnicama biraj, pa nosi... košare pune, gajbice pune,...Puca od svježine povrće. Najsočnije, najljepših boja....Luk, mlada mrkva, paprika žuta, crvena, zelena, patlidžan, tikvica, paradajz, peršunov list....
I, nije ni malo lako sve to oprati, očistiti, nasjeckati, dinstati...pa sve pakirati i zalediti..
Obično s ovim poslom kuhanja, krenem vrlo rano, prije vrućina.
Napravim štimung sa dobrom muzikom, šoljicom dobre kafe, a volje za kuhanjem jednostavno nikada ne fali. Uvijek su mi na umu neke nove ideje za neke drukčije ručkove.
Jednom prilikom, pita me prijateljica otkud ja prepisujem tolike recepte?! Iznenadila me.. A, zaista su ovo jela koja upotpunjujem i pripremam, sva u mojoj kuhinji godinama...u mojim loncima, tagaricama, tavama, tepsijama.....samo se smjenjuju... i uvijek ih ima još ...
Zato ne priznajem ono ,,Ne znam šta ću kuhati!,, To ne postoji.
Kad nešto voliš, onda voliš...nema tu pitanja...
Hrana na stolu okuplja porodicu! Jasno je ko dan!
Ali, vratimo se đuveču..
Zimi, đuveč gotov. Treba ga samo odlediti.. Na tihoj vatri zagrijan. U njega umiješana skuhana riža. Malo vrhnja po svemu...i ručak gotov!
Ljetos odrađen posao! Danas, dan za druženje i odmor...
Sa kakvim komadom mesa ,,pride,,...ili ne...zamirisaće ljeto na stolu...