Zato ponekad, nije niti moguće dočarati okus i miris jela, jer ga prati viđeno, posebnim čulima doživljeno.
Tako je i crna maslenica spoj davnih trenutaka kad sam pratila usklađene pokrete ruku koje su je pravile. Kao ples, sigurni pokreti cijelog tijela, koje se nad jufku naginje, oklagijom valja, podiže, posipa brašnom koje sipa kao najnježniji prah kroz prste...podiže kraj, pa podvlači ruku duboko ispod jufke, pa razvlači sredinu...U maloj šerpici rastopljeno maslo i domaći kajmak...Kašikom grabi, pa u krugove posipa, po malo, okolo, naokolo..
E, ti mi pokreti pred očima dok ju večeras pravim. Dobro tijesto, tamno. U njemu pola cjelovitog brašna s mlina, a pola bijelog. Dobrih 800 gr. Na to kašika soli, malo ulja, hladna voda...
Tri sam jufke potkuhala, pobrašnila..Malo razvaljala na veličinu većeg tanjura, pa nauljila rukom. Odstajalo pola sata..
Polako valjam dok god se tijesto da..Krto je od mekinja...
Tada ga polijem poljevom....ništa previše...okolo, naokolo. Tada, lijevu stranu preklopim do polovice tijesta. Desnu stranu do polovice. Opet polijem. Donju stranu do polovice, gornju stranu do polovice. Opet polijem. Tada ćoškove spojim u sredini kvadrata, kao pismo.
Isto napravim s drugom jufkom. Kad trebam spojiti ćoškove, tad ,,prvo pismo,, stavim u sredinu, pa ćoškove spojim zatvarajući ga u novo ,,pismo,,.
Tada sve ponovim s trećom jufkom. Pred kraj, ,,pismo od 2 jufke,, stavim na sredinu tijesta i ćoškovima zatvorim u ,,treće pismo,,.
Ovaj paketić okrenem otvorom prema dolje i prebacim u masnu tepsiju. Da se ne lijepi, uvijek ju premažem maslacem.
Ostatkom poljeva premažem maslenicu i stavim u rernu ugrijanu na 250 C. Nek se peče 10 min, a onda ju izvadim i prstima pažljivo rastanjim prema krajevima tepsije. Posebno je mekana i elastična.
Pečem na 200C još oko 30 minuta.
Po želji se može preliti s malo zaljeva od slane vode i malo maslaca, a može se i samo zamotati u čistu krpu da omekša.
Maslenica gotova, kuća prazna, nema nikoga da ju proba. Miriše opojno..
Moje je zadovoljstvo što je preda mnom ovako lijepa, puna slojeva koji se listaju..
Tradicionalno se ne reže, nego kida, ali ova će završiti u kutijicama, na poslu, pa sam ju izrezala na kocke.
Ako imate u sjećanju crne maslenice, znati ćete o čemu pričam.
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar