Dugački most, pod njim široka Sava.
I čim dodirnusmo tlo, kao da me preplavi neki drugi osjećaj, udahnuh drukčiji zrak i priroda se drukčije zazeleni.
Pojačase se osjeti u svim čulima.
Sve je moje gdje živim, al ovo je nekako više moje i bliskije, nesvjesno, podsvjesno...
I usporenom vožnjom krivudavim cestama prema Derventi, kraj šikara ...zašto li je ova zemlja ovako zapuštena?
Možda prkosi što su u njoj životi stali.
Dalje i dalje, sve dok se Bosna ne ukaže iza polja...
Sve moje probuđeno utihne, kao pred kakvu eksploziju nakupljenog.
I čim se cesta odvoji prema Starom gradu, u meni rječitoj, zastanu riječi, samo oči žive,.. prelijeću po kućama, kapijama, avlijama, gore prema Gradini.
Više me ni ne upita kud da vozi. Skrene uz Čarsiju, kolijevku i moje cijele familije.
Uspori! Šuti! Šutim i ja! Prije sam plakala. Više ne plačem!
I samo se slike ove, sa onim od prije poduplaju. Uspoređuju šta se promijenilo za dvadeset četiri godine.
Do vrha, pa ostane udesno na brijegu šljivik i kuća moje majkice, gdje je stasala u divnu djevojku.
S vrha Čarsije, dolje, pa u Ozrensku....
Pradjedova kuća, još ista. U nju je djed majku doveo kad se oženio. Ograda od taraba pred kućom. Tu je život počeo..
Pa polako dolje, gdje se grad spustio..gdje je otac upoznao moju mamu. Ulicama koje su obilježile moje djetinjstvo i mladost..Mjesto gdje je bila naša kuća, gdje su drugarice dolazile po mene!
Grad gdje upoznah ljubav, rodih svoju djecu...
Ulicama života...Nove su kuće, a za mene još stoje one stare.
I dalje prema mostu bosanskome, prema Tuzli...
Još malo šutimo, da se zatvori u srce, ono probuđeno, da se slegne i umiri.
A onda se vratim ovom, drugom životu i prodišem....
...vratimo se kuhanju...
Danas zamirisale kajsije..
Oprala ih, očistila, izrezala na četvrtine i polako ukuhavala. Kad su pustile sok, na svaki kilogram voća, dodala sam 300 gr šećera.
Čim se počeo zgušnjavati, u šerpi sam sve usitnila štapnim mikserom. Uvijek kuham toliko dugo dok se, ne vidi dno posude, kad povučem kuhačom kroz pekmez.
Malo sam smjese odvojila u zdjelicu, da se ohladi, pa umiješala želin. Mada na uputama piše drukčije, meni je jedan dovoljan za 10 kg voća.
Umiješam ovu smjesu u pekmez i kuham još 3 minute. Teglice su zagrijane na 100 C. Vrući pekmez u vruće teglice i odmah zatvorim...i to je to!
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar