Sunčano jutro najavljivalo vreli ljetni dan.
Krenuh polako upijajući sve što vidim. Kraj Beogradske, polako kraj Azema, pa Korzom. Korak za korakom, bez žurbe. Cijeli je dan moj!
Iznad izloga novi nazivi. Ne čitam ih da mi ne zbune sjećanja kojim su redom radnje stajale jedna do druge. One starinske, zamijenile vrlo moderne. Svejedno mi niti jedna ne privuče pažnju.
Do solitera, pa desno, prema Celjskoj. Zašto je uklonjen semafor? Na ovom sam prijelazu naučila šta znači sama prijeći cestu.
Celjska mi tako mala. Mislim da nešto fali, a ne fali. I đački dom i sve zgrade na broju.
Tek mi na kraju ceste konfuzija. Nestale kuće, orjentiri.
Nestale tuđe, kao i moja!
Malo sam usporila pred nekadašnjom kapijom. Sad je tu kolni ulaz, popločan. Nije travnati, kao nekad naš.
Nema se tu šta prepoznati. Zatrti vidljivi tragovi bivšeg. Samo su u glavi, pred očima, u srcu.
Kuća Zadrina, Dimšina..skretanje školi.
I korak po korak do našeg parka.
Staze široke, stabla ogoljena od grmlja, raširila se u svojoj ljepoti. Majke s djecom u hladovini.
Malo sam sjela, sama, pa mislim, bože moj dragi..Ovaj kesten tu i sad..Koliko smo puta tu...koliko su smjeha, vriske, naša djeca tu..druženja..svega..
I dalje preko ceste...
Pozdravljanja, zagrljaji, ruke na ramenu, srdačno i s lijepim riječima..
Sjedamo, dodajemo stolove, primičemo stolice..i sve nas je više...a nismo se dogovorili...
Ne mogu se sjetiti svih ljudi koji mi pružaju ruke, ..znaju mi ime..Naš ,,svijet,, ! Iz našeg vremena! Ljudi koji su ostali u Doboju, ali i oni koji ljeti dođu obići svoje.
.....Jutros u Zagrebu o tome razmišljam..Koliko srčanosti u rodnom gradu..
Nema toga nigdje, na kugli zemaljskoj!
....ali vratimo se kuhanju...
Danas mahune za zimu.
Na malo masla ili ulja, izdinstam glavicu luka. Kako čistim korjenasto povrće, tako ga dodajem na luk. Par mrkvica, 1 peršun list, komad celera, pastrnjak. Sve je to dio grincajga, vezice povrća za juhu.
Čim malo omekša, na sve spustim mahune. Dinstam uz minimalno dodavanje vode, poklopljeno.
Soli, Vegete, bibera, malo crvene paprike...Po malo podlijevam toplom vodom. Sjeckam list peršuna i celera. Neka su u varivu. Koje čeno bijelog luka.
Kad su mahune skuhane u pola, sve isključim i ohladim.
Kad god kuham mahune, po jedan ovakav obrok napravim za zamrzivač. Tako mi najlakše.
U kutijama, do zime, u zamrzivaču.
Ovaj, u pola spremljen ručak, biće moj izbor kad nemam dovoljno vremena za kuhanje.
Još ću ga kratko završiti s kojom kockicom krompira, paradajza...ili bez ičega..
Godinama s ovim receptom zadovoljna.
Ako se odlučite za pripremu, nek vam je u slast!
Nema komentara:
Objavi komentar