Sjedim i slušam ih. Pričaju, nadglasavaju se! Navode primjere, sumnje, dvojbe.
Šta ako? Možda treba, možda ne! Može li se osobnost mijenjati?
Sjedim i gladim Sophie. Spustila mi glavu u krilo. Uživa u nježnosti.
Obično nisam šutljiv sugovornik. Uključim se, kažem šta mislim.
Ali, ovaj put razmišljam o Sophie.
Mali pas, patuljasti šnaucer. Umiljata i vrlo privržena.
Mirna i poslušna. Gleda me u oči i savršeno se razumijemo.
Na livadi vesela kao čigra.
Ipak, to malo biće, itekako zna šta hoće i šta može. A može puno!
Kad joj je na putu veliki pas, ona zareži i skoči na njega, pa si oslobodi prostor. Iznenadi one, čije su glave kao ona sama. Pokazuje im da je jednako važna!
Zadovoljna, uspravi svoje malo tijelo, digne glavicu, maše repom i prpošno ide dalje.
Veliki pas u tijelu maloga. Hrabra i spretna! Neustrašiva!
Svaki put me oduševi kako uspije izboriti svoje mjesto među većim i jačim.
Za nju bih rekla da je srčana. Ima stav!
Zato slušam njihovu priču o osobnosti. Dileme, treba li nešto učiniti ili ne.
Nema tu dvojbi. Ako ti je srce lava, ne smeta ti nježnost laneta.
Glas, gard i borba, za sebe, svoj stav i mišljenje!
Zato šutim o osobnosti. Ispričaću priču o Sophie.
Ko razumije, razumjeće!
Ko nije i neće!
...ali, vratimo se kuhanju.
Danas sam pripremila solo grah. Niko ne reče niti riječ!
Jučer, namočila u toplu vodu i ostavila da tako prenoći.
Jutros ga isprala, prokuhala u vodi, prolila ju i nalila drugu.
Na malo masla, prodinstala sam 2 glavice luka, pa polako sjeckala i dodavala svo povrće koje u vezici kupim za juhu.
Jedan peršun, list i korijen, dvije mrkve, jedan pastrnjak, malo bijelog luka, jednu papriku, komad celera, lista i korijena. Prodinstala, pa dodala grahu.
Kako je bijel, nisam ga zacrvenila začinskom paprikom. Lagano se kuhao.
Pred kraj sam u malo vode promiješala kašiku brašna i time zgusnula jelo.
Ljute papričice, bibera, svježe naribane cvekle !
I solo grah se jede u slast!
I to je stav!
Nema komentara:
Objavi komentar