Ne sjećam se je li svaka jesen baš ovakva. Neki posebni osjećaji se probude s njom. Toplina boja prirode, sunca, mirisa, okusa, zrenja..
Kaže meni moja Marina, kako je posebno to što primjećujem samo ljepotu oko sebe. Moja snaha, dijete moje! Možda i jest posebno! Ne znam. Ja to tako oduvijek. Mislim da svako može.
Pričaju mi roditelji i dragi ljudi, da se i njima činilo s dolaskom jeseni, kako su još puni snage i poleta i da svoje godine ne prihvaćaju.
Sjećanja još bistra na sve proživljeno, još očekivanja, nadanja.
Jučer slušam emisiju na radiju, pa kažu da treća životna dob, jesen života, počinje sa šezdeset, šezdeset pet. Odmah mi matematika u glavi. Ima još...ma ima još više..pa smijeh i šala..
Ne vidim jesen ni u prijateljima koji imaju toliko. Odradili svoje životne zadaće, izveli djecu na put, pa sretni i odahnuli dušom. Vratila im se svježina jer je dan opet samo njihov. Korak još siguran. Lice otvoreno osmijehu...
Dakle, danas nam dolazi jesen, ova kalendarska..Primiče se i životna.
Zato, obucimo boje. Ušuškajmo se pozitivnim emocijama, pa ćemo i jeseni lakše prigrliti.
...dosta priče, idemo u kuhinju..
Ovo je velika mjera za 6 osoba, pa je i količina povećana.
Na 4 veće glavice luka, izdinstala sam 1.2 kg junetine, izrezane na zalogajčiće. Kako je domaća. po malo sam podlijevala i dinstala dulje nego obično.
Za to vrijeme sam izrezala 3 mrkve, 2 korijena peršuna, par čena češnjaka, 1 manju glavicu kupusa na osmine, nekoliko krompira, 1 patlidžan, 2 paradajza, 2 paprike.
Slagala sam u pekač povrće, pa meso, svaki red posipajući s malo soli, Vegete, bibera i crvene paprike, malo masla. Krompir sam ostavila za vrh. Sve podlila s malo vode, poklopila i stavila u rernu na pečenje.
Kad je omekšalo, skinula sam poklopac i ostavila da se uhvati korica.
Za ručkom sam im sama punila tanjure, grabeći hranu kroz sve slojeve. Šutili i jeli! Tražili još!
Ako se odlučite za pripremu, u slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar