Nisu darovi samo pokloni s mašnom.
To su sva ona stanja, kad drugima svojom pažnjom donesemo osmijeh na lice. Zato nazovem, pozovem, pohvalim, razveselim, osnažim, zagrlim, poljubim, dajem komplimente, osmijehe i lijepe riječi.
Zato je i moje lice, zajedno s njihovim, svaki put nasmijano. Zato istu tu pažnju i sama primam.
Danas sam za njih dvoje napravila zagrebački odrezak.
Nisu ni rekli da će doći, ali sam pretpostavila.
Ovaj ukusni zalogaj, zvjezdica u kulinarskoj ponudi grada, apsolutni je favorit.
Tanki odrezak, teleći, svinjski, pileći, pureći, po želji. Istučen batićem, s obje strane, malo posoljen, pokrije se listićima topivog sira i šniticama šunke.
Čvrsto se srola i probode čačkalicom.
U oštro brašno, pa u tek malo umućeno jaje. Zašto malo? Ne znam. Kažu da je tako bolje.
Najprije spoj okrenem vreloj tavi, da se dobro zalijepi. Umjerena vatra da se polako peče, jedna po jedna strana. Čačkalicu tokom pečenja izvučem.
Kad je gotov, u porculansku zdjelicu. Malo gljiva uz njih. Malo salatice.
Pokrijem papirnom salvetom, ostavim na šporetu, i odlazim.
Za par sati stižu poruke pohvale.
Jedna je mama!
Lijepo je darivati. Ko daruje, isto mu se vraća!
U slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar