KROMPIR IZ TAVE

Došlo je vrijeme da se ono najjednostavnije predstavi u punom sjaju. Jednostavne frizure za koje treba biti pravi majstor, jednostavni prirodni izgled, jednostavne linije u uređenju interijera, koje kriju savršeni sklad i umijeće, jednostavna, ležerna odjeća koja i nije tako obična.
Isto primjećujem u kulinarstvu. U ponudi finih restorana, kao posebno jelo, ,,zlevke,, naši uljevaci, kruhovi naših majki i nena, baka,...Jela koja su obilježavala imovinski status, siromašnih kuća, danas na vrhu. I trebaju biti!
Sjećam se priča o tome kako je dobro jelo lako napraviti s bogatim namirnicama. Napravi ga s običnim tako da svi u slast pojedu. Stvori sama!
O tome sam baš razmišljala dok se u tavi pekao ovaj krompir. Ima recepata za pripremu stotine, ali se ovom najobičnijem uvijek vraćam. Pazilo se na količinu potrošenog ulja, da to bude i manji trošak. Danas se pazi na suvišnu masnoću.
Za ovaj sam ugrijala tek malo ulja, možda 2 kašike, pa dodala kocke krompira. Uvijek režem na taj oblik. Ostane sočan i ne isuši se previše, a i više ga stane u tavi. U jednom sloju, vatra ni prejaka, niti preslaba.
Dok sam kuhala drugo, svako sam malo pažljivo okretala kocke, jednu po jednu. Dobile su svaka svoju hrskavu stranicu. Malo, poklopcem na hero poklopila, malo otklopila..
Ulja, skoro ništa, a opet se savršeno ispekao. Kad zaškripe padajući u tanjure, po svakoj hrpici pospem malo soli. I to je to!
Sjećam se i ručaka, ovakvih..salata i dragi ljudi za stolom!
Što bi rekli Dalmatinci, ,, ko to more platit?,,
U slast Vam bilo!