Kad živiš u okruženju u kojem je to svakodnevni izraz, onda ne samo da ga razumiješ, već i doživljavaš. Osjetiš ga kao jednu ljudsku karakteristiku koja se ne da naučiti.
Na kraju dana, rahat se odmaram. Opuštena, uz dobru muziku, uz otvoren prozor koji uljepšava ugodjaj. Rahat jer sam završila današnje obaveze.
Rahatluk je i mirnoća, rahatluk je i spokoj, i zadovoljstvo. Rahatluk je dobrota koja ispliva iz čovjekove dubine, pa ga uljuljka u mir.
I sve ono poistiha, bez ikakve žurbe, učini da se čovjek razrahati i opusti.
Biti rahat ne znači da taj i taj, nema nikakvih briga. Ma niti govora!
Taj i taj ima jednu urođenu sposobnost da prigrli život takav kakav jest, a da opet odašilje jednu tako tananu mirnoću koja mu se iz svake pore probija. Rahatluk se iz očiju vidi, iz glasa čuje..
I nema rahatluk veze niti s imetkom. Rahat čovjek je u svojoj duši bogat prebogat, a sve mu opipljivo za doživljaj sreće nebitno.
Danas Vam uz ovaj turcizam, serviram i moj rahat lokum.
Napravih malu količinu, tek četvrt mjere, da me želja mine za ovom poznatom poslasticom.
Dajem recept u originalnom omjeru.
1 kg šećera preliti sa 7.5 dcl vode i ukuhavati u gustu agdu.
Dodati mu sok od 2 limuna.
U isto vrijeme izmiješati 15 dkg nišeste, vanilin šećer i 1l vode.
Dodati agdi i miješati dok se ne zgusne.
Nasjeckati oraha na krupno, pa prosijati da se ljuspice odvoje.
Naliti u modle dio smese, rasporediti orahe, pa preliti ostatak
Hladan rahat lokum iskrenuti na tacnu i izrezati.
Obično se uvalja u šećer u prahu, ali ja nisam.
Ako se odlučite za pripremu, sjetićete me se.
Prefin!
Uz rahat lokum, rahat uživam!
U slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar