Zagreb primio u njedra ljude iz raznih krajeva, pa sa sobom donijeli svako svoj način pripreme hrane. Za sve koji to žele, riznica je kulinarskih čarolija.
Zahvalna dragim Dalmatinkama koje me uvedoše u hranu pripremljenu na lešo. Isprobah njihovu, priupitah! Jako mi se svidjela. Zdrava, blagog prirodnog okusa.
Ćimulice su pupoljci kupusnjača koji niču kad se glava biljke odreže. Provire iz svakog pazuha lista i stvore malene biljčice, slične majci. Obično stanu u šaku. I u zimske mjesece, niču po baštama u kojima više nema nikakvog povrća.
Nježni listići, izuzetno zdravi.
Nije ih moguće kupiti u šoping centrima. Donose ih prodavači povrća na tržnice i u košarama nude s tezga.
Jutros u sedam sati, na zagrebačkom Dolcu, izabrah ćimulice od kelja, da upotpune pečene osliće koje sam planirala za ručak.
Oprala ih pod mlazom vode, listove razdvojila bez usitnjavanja. Skuhala sam ih u puno vode, tek blago posoljene, toliko da ostanu al dente.
U drugom loncu, kocke krompira.
Ocijedila, spojila u zdjeli, zalila maslinovim uljem, bračkim, uz dodatak sitno sjeckanog bijelog luka i malo soli... Tada sam sve grubo izmiješala i vilicom usitnila.
Poklopila lešadu i ostavila da se okusi lijepo prožmu. Uvijek na sobnoj temperaturi, nikad u frižideru.
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast!
Nema komentara:
Objavi komentar