Odgovori mi protupitanjem.
Fali li vama ?
Ah, ne znam šta bih rekla!
Ništa više nije isto.
Kad pričam o svojoj zemlji, ja se vraćam na onu bit karaktera mog naroda, da je ..nekako merhametli. Merhamet je što i Crveni križ. Suosjeća, pomaže, tu je za sve što zatreba. Takvi su Bosanci bar prije bili.
Pokosio nas ovaj rat!
Narod ogrubi! Ispaćen, razočaran, prevaren, izgubljen. Bez onoga što je izgubio pojedinac, svoje drage, svoj dom, ostala takva i cijela Bosna, kolektivno osiromašena za ono najvrjednije
Zato više ne ostavljaju Bosanci onu prijašnju sliku.
Niti mogu!
Kako bi?
Zabrinuti jučer, zabrinuti danas i za sutra !
Kad čovjek poslije nesreće opipa svo svoje tijelo i pregleda rane, digne se i otrese sa sebe nevolju, pa krene dalje, nikad više nije isti kakav je bio.
Nove generacije s tim sidrom ratnim, koje ih vuče i ne da im da krenu.
Zato u Bosnu idem sretna što dolazim, ali uvijek se nesretna vraćam.
I svi moji prijatelji, razasuti po cijelom svijetu, opet se nanovo vraćaju, jer drukčije ne mogu.
Fali li mi domovina? Nosim ja nju onakvu, prijašnju, svud sa sobom.
....ali, vratimo se kuhanju.
Kupila sam list. U ribarnici mi prodavač reče, da ću tek kad ga oguli, vidjeti kako je svjež. Zaista, čim mu je skinuo sivkastu kožu, zablistalo je bijelo meso.
Četiri komada, nešto više od pola kilograma.
Odmah je uklonio glavu i utrobu, pa sam na kuhinjsku ploču donijela fine filete.
Kosti su samo kralješnica i uz peraje.
E, sad, par savjeta o pečenju ribe.
Lijepo sam svaku dobro, dobro posušila kuhinjskim papirom. To je najvažnije. Mokra riba se zalijepi za tavu. Posolila, uvaljala u oštro brašno i otresla višak.
Vrelo ulje! Ovako tanka riba je gotova za 5 minuta. S jedne i druge strane, do fine hrskave korice.
Nikad ribu ne prepeći!
Uz salatu ili lešano povrće, obrok za cara! Malo ulja maslinova, po ribi...na tanjuru...
Odlučite li se za pripremu, u slast Vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar