Tako je i uz pripremu gibanice, uvijek, baš uvijek, sjećanje na moju Vericu. Ma, sjetim se ja nje uz mnoge životne situacije, sretna što sam ju poznavala.
Priprema gibanice, kao da me vrati u taj dan kad sam ju gledala da slaže gibanicu u svojoj kuhinji. Sitna plavuša, zvonkog glasa, prštave energije, draga Vinkovčanka - Zagrepčanka.
Zujao je mikser i miješao domaća jaja. Ona dodavala domaći sir, sol, domaće vrhnje. Tek malo razrijedila smjesu mlijekom.
Vatrostalnu zdjelu namazala maslacem, pa korom obložila dno. Na nju malo masnoće, pa još jednu. Dalje je koru po koru gužvala, umakala u smjesu i smotuljke slagala jedan do drugog. Napunila zdjelu, pa krajevima one prve kore, umotala gibanicu kao paketić. Opet ju po površini namazala maslacem.
Pekla se na 200 C, danas ova moja, kao nekad njena.
Nakon 40 minuta, izvadila gibanicu iz rerne i smijući se rekla: ,, Sad ju poklopim, okrenem naopačke , nakon minutu, opet vratim nazad!
Ne pitaj me zašto!!! ,,
Eto, okrećući danas gibanicu naopačke, kao da sam nas opet čula kako se smijemo ovom triku kojem svrhu ne znamo.
Hrskala je korica i fino je jelo bilo izuzetno ukusno i zasitno. Prijalo!
Prijaju našim životima dobri ljudi koje upoznajemo i koji u njima ostave svoj trag. Verica je u mome ostavila poseban.
Odlučite li se za pripremu, neka Vam je u slast i u zdravlje!
Nema komentara:
Objavi komentar