FRANCUSKO PECIVO UZ KAFU

Ne znam jede li se ovo jelo u Francuskoj, ali pod tim nazivom je dugo u mojim receptima.
Obično za tu zemlju vezujemo neke fine manire.
Ne tako davno i tamo se hrana servirala bez pribora za jelo, a profinjeno ponašanje za stolom i nije bilo baš ,,fino,,.
 U 11 stoljeću jedna bizantska princeza, svojom udajom za mletačkog dužda donijela je sa svojim mirazom i komplet vilica za jelo. Prvi put se na ovim prostorima pojavi ta zanimljiva ,,alatka,,. Time je izazvala sablazan ,,kulturnih venecijanaca,,  
Na daleko se čulo o ovom đavoljem alatu i heretičkom pomagalu. Takav način konzumiranja hrane, smatran je uvredljivim. 
Ipak, promjene su krenule iz Italije. Sporo, ali sigurno.
Francuski dvor, tek polovinom 16 stoljeća uvodi vilicu kao pribor za jelo.
Ovo je mali osvrt na prošlost. 

Vratimo se francuskom pecivu..

Za tijesto je potrebno napraviti kombinaciju prhkog i dizanog.

U 250 gr glatkog brašna staviti kašičicu šećera i kvasac koji je uzašao u dcl mlijeka. Dodati 1 jaje, pa zamijesiti tijesto. Pustiti neka kvasa!

U drugoj posudi u 500 gr brašna dodati 150 gr šećera, 3 jaja i 2 žumanjka, te pola istopljenog margarina.

Sjediniti tijesta, pa ostaviti da odmore.

Kombinacija ovih dvaju recepata daje jednu vrlo elastičnu masu koja se da fino razvaljati. Oblikovati pravougaonik. Namazati ga omekšalom drugom polovicom margarina, pa pažljivo srolati u roladu. Rezati na komade iste debljine. Neka još malo nadolaze.

Peći na temperaturi od 180 C, 30 minuta.

Ovo pecivo zadrži mekoću dizanog tijesta, ali i fini okus prhkoga.

U slast vam bilo!