Ko zna od kada je krenula tradicija pravljenja pita u Bosni. Sigurno je to bio nacin kako nahraniti mnogoljudne porodice, da budu svi siti, a da se ne potrosi puno. Trud se nije racunao, mada ga za pripremu ovih divnih jela, treba puno.Zene su pite pravile vrlo cesto. Kao sto naziv ove kratke price kaze, burek se isticao medju svima. Davalo mu se posebno mjesto na blagdanskim soframa.
Nekad su zene meso za burek sitno sjeckale, dugo, dugo... Najfiniji komadi junetine, s paznjom birani, bez zilica i masnoce. U meso se dodavao sitno isjeckan luk, sol, biber i malo vode.Ta mala kolicina vode, dace socnost filu. Zacinjeno, trebalo je malo odstajati kako bi se okusi sjedinili. Za to vrijeme mijesila bi se jufka. Oblikovane, kugle tijesta, stajale su pokrivene da ,,otpuste,,.. Od dobrog brasna, dugackom, tankom oklagijom, jufka se s paznjom tanko razvlacila. Ruke su je prevrtale, okretale, mijenjale smijer razvlacenja.. I onda bi cijeli stol prekrila, tanka kao papir. Dodatno su je ruke povlacile, okolo, okolo.. Pomascena, pravim rastopljenim maslom..dobijala bi ta tanka koprena zute kapljice masnoce..
Tada, polako, ruka bi isla po rubu tijesta i ispustala kroz prste komadice fila..Dugacki redovi, fil u uskom nizu..Odlozila bi posudu. Primile bi obje ruke stolnjak i podizanjem, srolale tanke redove bureka. Jedino tako, svuda bi bio iste debljine..Zatim, taj dugacki valjak, s paznjom, trebalo je polako povlaciti prema rubu stola, opet na isto mjesto otkud je priprema pocela. Na taj nacin, dodatno se razvlacila sredina tijesta. Zaista je to posebna umjesnost. Tanko, postajalo je jos tanje.
Odrezan rub, oslobadjao bi onaj nafilovani dio. Vrlo jednostavno bi se zamotavao u krug u sredini velike tepsije...Onako u zvrk, kako je kasnije burek najsocniji. Ponovo fil, ponovo rukom redanje mesa po novom rubu jufke..I..dok se sve ne potrosi...dok se tepsija ne napuni..Pomastiti po povrsini i staviti peci u vrucu rernu. Vatra nalozena taman toliko da dobro ispece, ali da pita ne izgori.
Nema drugog posla dok se burek pravi. Pogledati, cekati da fino zarumeni, zarudi...Podignuti rub, pa provjeriti kako je ispecena s donje strane..Usporedo u maloj serpici voda, malo masla, malo soli..vri..
Peceni se burek pazljivo polije, ni premalo, ni previse..tek da dobije socnost..Vrati se u rernu jos na minutu, dvije..A onda, izvadi na sto i cistom krpom pokrije..Nek sa malo upari....
A kuca zamirise tako da se ti mirisi uvuku u svaku poru ljudsku, pa mogu proci godine i godine, moze zivot primicati svom kraju, a da ta ljepota okusa i mirisa ostane ista, nedirnuta..A one ruke, koje su oci djecje tako pazljivo pratile, nisu vise zive...a kao da jesu..
Danas, ozivljene ovim sjecanjima, moje ruke pokusavaju i pokusavaju praviti iste one pokrete ne bi li ova moja djeca upamtila isto!
U slast vam bila ova hrana koju s vama dijelim!
Nema komentara:
Objavi komentar