Sinoc sam razgovarala sa jednom dragom osobom, bas o ovom jelu.
Placke! Komadi dizanog tijesta, peceni na tavi. Kroz djetinjstvo, vrlo cest dorucak na nasem stolu. Obicno se posluze sa domacim vrhnjem, lukom, onako dlanom zgnjecenim na dasci..kao sto sam ja uradila jutros.. suhim sirom, ali i uz domaci pekmez i mlijeko.
Oduvijek je cijena hrane bila velika stavka, pa su se zene, pametnice, kako samo zensko bice moze biti, snalazile na sve moguce nacine, da kucni budzet pretjerano ne opterete, a da svoju porodicu ,,dobro,, nahrane.
.Za placke, zaista , svi imamo namirnice, uvijek. Lako se naprave, ne treba tu neka posebna mudrost. Odlicnog su okusa i ja zbilja ne znam nikoga ko ih je probao, a ne voli..
U Zagrebu se cesto prodaju na trgovima, za vrijeme nekih dogadjanja...Peku ih na licu mjesta i prodaju posute secerom ili bez icega...Onako u papiru, zasecerenih noseva, vire djecje glavice, dok ih s uzitkom jedu. Ne nose ovaj naziv, ali to pokazuje da je ovo malo zemlje sto nas okruzuje, imalo iste navike i ciljeve...
Tijesto se zamijesi isto kao za kruh. Dakle, ja kilogram bijelog brasna istresem u zdjelu, na sredini napravim udubljenje i u njega izmrvim svjezu germu. Uvijek biram bas nju. Spremim izrezane kocke u par vrecica i zaledim..Tako mogu stajati par mjeseci.
Idemo dalje s receptom..Po germi posuti malo secera, preliti sa malo tople vode, promijesati i pustiti da se zapjeni..Tada dodati u brasno malo soli i zamijesiti dizano tijesto. Neka odstoji dok dobro ne nabuja. Premijestiti ga vlaznom rukom, pa ostaviti jos malo.
Pecenje placki pocinje s malom kolicinom ulja, koje se zagrije na umjerenu temperaturu. Ruka se malo naulji i na dlanu oblikuje tanka lepinica..Peci s jedne, pa s druge strane, te vaditi placke na papir.
U tome je sva mudrost..Od kilograma brasna, puna velika zdjela....
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar