ŠAPE

Sjećam se našeg špajza. Dugačka, hladna prostorija. S desne strane duž cijelog zida velika stalaža puna svega, uredno poslaganog, na bijelim papirima. Naprijed prozor što gleda u avliju.
Ova su sjećanja iz ranog djetinjstva jer su na donjim policama svakakva pomagala za kuhanje, najviše ostala u sjećanju. Pasirka za paradajz, drvena, s limenim rupičastim dnom i drveni valjak u njoj.  U njoj su i modlice za šape.
Svi oblici kakvi se i danas koriste i kakve, i danas, ja u svome špajzu imam.
Šape su toliko prhki kolačići da ih se s pažnjom mora držati u ruci. Lomljivi pri svakom jačem dodiru, al zato toliko ukusni kad se jedu, da prosto u trenu gube oblik i postaju prefini zalogaj. Okus oraha osobit!
Recept za ove, nekako je narodni, sve u šoljama za čaj mjeren. Šolje su, naravno, one velike, od 4 dcl. Dva jaja izmiksana sa šoljom šećera, na njih šolja oraha, dvije šolje brašna, jedna oštrog, jedna glatkog, pola praška za pecivo, jedan maslac, malo vanilin šećera..Tijesto je malo ljepljivo, pa ga na kratko valja staviti u frižider.
 Jednostavno bi bilo sve ove namirnice ispisati u mjerama za težinu, ali su mi dragi i ovi stari termini kakvi su se nekad koristili.
Svaku modlicu rukom namastiti maslacem, te posuti brašnom. Utisnuti tijesta do jedne trećine, jer će pečenjem popuniti cijelu modlu.
Na 180 C, treba ih peći 15 minuta. Tada pažljivo izvaditi, onako vrele, jednu po jednu rukom uvaljati u štaub šećer, te slagati na tacnu.
Ono što mi je prva asocijacija na šape, baš je kolačić u jednoj ruci, koji se prinosi ustima, a druga ruka koja je ispod, i čeka one najmanje mrvice, koje će u nju pasti. Prhko, da prhkije ne može biti, ovo fino slatko jelo, generacijama u našim tekama, na stranicama koje se same otvaraju jer im se uvijek iznova i iznova vraćamo.
Živim tako da poštujem ono što je preživjelo vrijeme  i ostalo da nas podsjeća da smo s razlogom dio nekih običaja.
Jeste li za šape???
U slast vam bilo!