Sto ti je nostalgija!!!
Veceras su mi ,,naumpali,, ovi ustipci. Stotinama puta peceni i uvijek, do zadnjeg pojedeni u nasoj roditeljskoj kuci! Svaki put toliko fini, kao da ih prvi put jedem. Obicno jelo kojem ni recept nije potreban.
Osjecaj, od oka, nepogrjesiv!
Dok jedna ruka muti par jaja, druga samo dodaje, mlijeka, vode, brasna, praska zapecivo, malo soli medju prstima..Zitko tijesto, dobro ujednaceno! Nigdje grudice ne smije biti, a i ne bude od dugogodisnje prakse!
Ostavim desetak minuta da prasak pocne djelovati, pa ovi ustipci narastu kao da su s germom.
U tavu malo ulja, pa sa dvije kasike, polako spustam malo po malo, hrpice, jednu do druge!
Vatra nek nije ni prejaka, da odmah gore, niti da je preslaba...Umjerena! Ima to veze itekakve! Nek fino porumene!
I zacas je na tanjuru citav red okruglih oblika, mirisljavih i mekanih.
Volim ih s domacim kajmakom, ali ga ovdje zamijenim sa onim kupovnim. U zdjelicu, pa rukom umacem u kajmak!
Par komada i dosta! S mjerom, kao i sve u zivotu! Tek toliko da se prisjetim da ih jos uvijek znam onako isto napraviti kako sam naucena!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar