Nekako me baš kifle asociraju na školske užine.
U našem su Doboju bile najbolje, najmirisnije, najmekše...baš u Aljinoj pekari. Nisu se kupovale na komad. Šta bi s par komada? Kupovali smo ih na cijele redove, zalijepljene jedna na drugu..
Mili bože..!! .Povučeš jednu, a ona se u tankom sloju lista..Već u pekari bi otkinuli vrh.....
Ponekad s Korza, gladne..ah, mladost uvijek gladna, hrane i svega drugoga...kroz Ive Lole..polako...miris nas mamio...pa sve do Bosanske...mogle smo i žmirećke ...
Danas, neki drukčiji grad, neke druge pekare, neka druga mladost, ali sjećanja itekako ostala!
Ove su kifle iz moje pećnice tek blijeda kopija, ali dok god pokreću sjećanja, meni dobre.
Recept je isti kao za žemlje, samo je oblikovanje tijesta drugo.
Na 700 grama brašna doda se kašičica soli, 50 gr maslaca, 1 prašak za pecivo, jedna germa, 400 ml toplog mlijeka, kašičica šećera.
Jednake komade tijesta razvaljati na ovalne oblike i srolati.
U tome je sva mudrost!
Pokrenuti sjećanja, već je priča za sebe, i umješnost pripovjedača!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar