Bosanske pite se odlikuju tankim nizom nadjeva, koji se kao kakva biserna oglica proteže cijelom dužinom zvrka. Svako odstupanje od količine remeti finoću.
Ponekad je manje, više!
Uvijek od sjeckane ili mljevene junetine, s dobrim omjerom crvenog luka, pobiberen, posoljen i malo pouljen, zaliven sa malo vode, da dobije sočnost. Dobro rukom izmiješan..
Prsti su onaj zadnji kontakt sa jufkom. Koji je dio milimetra, njena debljina?
Prsti su zadnji kontakt i sa sirovim nadjevom jer ga upravo rukom, uzimam malo po malo , pa ga s dlana guram prema jagodicama. One će osjetiti koliko finog fila treba ispustiti uz rub jufke. Neprekidni dugi niz.
Još malo ulja po tankoj kopreni, da se slojevi listaju, pečeni..Prebacim krajeve koji vise sa stola, pa podignem rubove stolnjaka, a valjčić budućeg bureka, samo se skotrlja prema sredini..
Taj napravljeni valjak, podignem malo od podloge, pa povlačim ponovo k sebi, sve do ruba stola, a sredina se jufke i dalje rasteže, razvlači...Imam osjećaj da bi to moglo unedogled..Dobije jednu prefinu elastičnost..a tanka, pretanka..
Na malo pouljen pleh..pa u vrelu rernu..
Još samo o mirisu one pare koja sukne kad rernu otvorim..Koja je to čarolija..Para od mesa, od tijesta, od ljepote ovog starog jela koje, uz sve modifikacije kulinarskih priprema svega ostalog, ostaje ono što je i nekad davno bio...potpuno savršen, bez ikakvih preinaka!
I savjet za kraj. Domaći burek, rukama napravljen, jedite rukom. Nije sramota! To je jedini način da sva čula uživaju..čulo osjeta pod prstima..uz osjete mirisa, okusa, vida..
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar