Recept je bez recepta. Onako mekane i prezrele, banane se zgnječe vilicom. Doda im se nešto od suhog voća, koja grožđica, malo oraha..jedna dobra kašika pekmeza. Danas sam dodala i šaku smrznutih višanja. U ovu smjesu, polako sam dodavala zobene pahuljice. Na njih, par kašika brašna...sve miješajući dok ne dobih tijesto. Bez obzira što se lijepilo, lako sam ga razvaljala između dva sloja- prozirne folije i papira za pečenje.
Narezala sam kolač na kocke i pekla ga 20 minuta na 180 C. Povremeno sam otvarala pećnicu da para izlazi. Tek ispečen, fino je mekan..Odmah se ruke pružaju k njemu.
I tako, nekakav moderni desert bez šećera i masnoće, serviran na mom najskupljem tanjuru, tanjuru moje drage majke, iz naše dobojske kuće. Uvijek se nametnem da ga baš ja postavim na stol, da ga baš ja rukom operem i posušim i s pažnjom vratim na mjesto. Baš njega sam dobila kad sam zadnji put u životu bila u našoj kući...Kao što rekoh, najskuplji...ma neprocjenjiv, kao i sjećanja..
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar