I prije, kao i danas, zovem ih ,,sarmice od grožđa,, Nije ispravno, al je srcu milo!
Malo ko ovih sarmica napravi ,,za najesti se,,. Više je to fini dodatak, svečanim trpezama.
Naše je grožđe, u dobojskoj avliji, bilo važno zbog hlada i sarmica, a tek onda zbog onih crnih i bijelih grozdova.
Listovi za sarmu se beru vrlo mladi, kad grana loze tek pušta vitice da se hvata za nosače. Pazeći da se ne kida list koji uz sebe nosi budući grozd i pazeći da se ne obere previše i time poremeti buduća hladovina, ipak smo imali često na stolu ovo fino jelo.
Bilo da se radi o svježem listu ili usoljenom, nužno ga je kratko prokuhati.
Za nadjev se napravi mješavina mljevenog mesa, luka i riže. Blago se začini i smota sarma.
Mala sarma.
Vrlo mala sarma!
Poslagane u šerpu, zaliju se vodom, začine sa malo maslaca i soli i kuhaju oko pola sata. Saft dodatno ,,pričinim,, sa vrlo malo brašna i dobrom kašikom vrhnja.
Meni je ovo zalogaj koji prati uzdah! Okus, miris, sve, sve..za mene perfektno!
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar