Na našoj ličkoj livadi, stablo drijena-drinjine, oduvijek. Zacrveni u ranu jesen. Bojom privlači, a zahtjevnošću da se ovaj sočni plod obradjuje, odbija od sebe.
Još nisam savladala neku lakšu tehniku da sočno meso ploda, lako odvojim od koštice, ali hoću, akobogda!
Prošle sam jeseni kuhala, pasirala, cijedila kroz gazu, pa dobila fini pekmez i sok. Dio sam bobica zaledila i, evo pred samo ljeto, kad se liker, star par godina, popio, napraviću još jedan.
Drijenka je bilo 1.5 kg. Na njega sam nalila litru vode i pustila da kuha. Svako malo sam ga pritiskala o stijenke posude, ne bi li popustila veza koštice sa mesom.
Procijedila sam sok, dodala mu 400 gr šećera i pustila da zakuha. Kad se ohladio, ovom sam ,,ličkom,, soku dodala 3 dcl bosanske rakije. Nek se zna!
Ponovo sam liker procijedila kroz sitnu cjediljku i natočila u boce. Kad malo odstoji, nazdravićemo novom početku!
Živjeli!
Divno!
OdgovoriIzbriši