Stazicom iz kuće, pa ispod grožđa, do ćoška šupe, otkud su se jedino iz naše avlije vidjeli kandilji na džamiji. Mada je raspored uvijek praćen na Vaktiji, za svaku sigurnost bih puno puta preko dvorišta odlazila, pratila, iščekivala..I kad se popali cijeli niz lampi na minaretu, postavljan bi iftar za moju majku, koja je jedina postila.
Uvijek bi dodavala i tanjur za mene, pa bismo skupa jele. Dijete upijalo sve....
Ramazanski post, za one koji bit ne znaju, činio se kao pretjerani ciklus izgladnjivanja. Za vijernike i sve ljude koji ih okružuju, to je veličanstven čin odricanja i jačanja vjere, karaktera, čin čišćenja tijela i jedna posebna ceremonija. Znala sam majku kroz godine pitati je li joj teško, a ona je svaki put bila začuđena i odgovarala da je to njen dug i da s lakoćom posti.
Prema učenjima, svima koji isposte mjesec Ramazan, meleki-anđeli, opraštaju dugove i vode ih u dženet-raj.
Moj današnji ručak bio bi fini iftar. Mada se u mojoj kući ne posti, ovi dani, ispunjeni su divnim sjećanjima na Ramazane s kojima sam živjela i s kojim sam se saživjela.
Listovi su od svježe ubrane vinove loze.Kratko sam ih blanširala, pa filovala male sarmice mljevenom junetinom začinjenom lukom, rižom, biberom, solju i sa malo vode. Japrak poredan u malu zemljanu posudu, prelila sam vodom i po vrhu dodala maslaca. Pečen u rerni, pod folijom, fino je zamirisao. Voda je uvrila. Pred sam kraj, otkrila sam, pa prelila male sarmice mješavinom vode, vrhnja i male kašičice brašna.
Ovo jelo se nikada ne pravi u velikim količinama. Mali zalogajčići, vrlo ukusni, s pažnjom pripremljeni, spadaju u vrh tradicionalnih bosanskih jela.
U slast vam bilo!
Nema komentara:
Objavi komentar